Said Hadžipašić kazao je da je bio u Vojnoj policiji 511. brigade i da su bili smješteni u jednoj kući u Pištalinama, u kojoj je u podrumu bio pritvor. On je rekao da je jedno vrijeme tu bilo desetak zarobljenika, ali da ne zna šta se desilo s njima kada je otišao na teren.
“Kad sam se vratio, nije ih bilo”, rekao je Hadžipašić.
On je govorio i o trojici zarobljenika koje su jedne prilike poveli u pretres terena. Kazao je da je ostao na putu kad se čula pucnjava, te da se potom zapucalo i na liniji koja je bila u blizini. Dodao je da su se se vratili u Pištaline bez trojice zarobljenika.
Tužiteljica Marijana Čobović svjedoku je predočila da je u istrazi izjavio da ga je komandir odjeljenja Almir Sefić pozvao da idu u pretres i da su te prilike krenuli i komandir Vojne policije Nermin Porić, Nedžad zvani Ćeha i još neki, sa zarobljenicima.
Svjedok je govorio da to nije izjavio, niti da je Sefić njemu i rođaku rekao da ostanu na putu, dok su ostali produžili sa zarobljenicima ispred sebe.
“Nakon petnaestak metara, Porić i Sefić su počeli galamiti da bježe, a onda su počeli pucati vojni policajci u pravcu ova tri zarobljenika”, navodi se u ranijem iskazu i dodaje da zarobljenici nisu bježali.
Hadžipašić je kazao da nije izjavio ono što se navodi u njegovoj ranijoj izjavi – da su se Sefić, Porić i drugi vratili i rekli da idu nazad, a da je u Pištalinama čuo kako Ćeha galami na nekoga, govoreći: “Šta glumiš, što nisi pucao”.
Svjedok je kazao da je potpisao dvije izjave, ali da je bio pod pritiskom i prijetnjama tužiteljice i istražitelja, te da su mu govorili da će odgovarati i ostati bez posla ako ne bude sarađivao. Kako je naveo, noću je putovao i jedva čekao da završi ispitivanje.
Za ubistva najmanje 25 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske optuženi su Senad Bužimkić, Rizah Fajić, Almir Sefić, Ermin Kadić, Amir Patković, Irfo Velagić, Suad Nesimović, Nedžad Ćehić i Nermin Porić, čiji je predmet spojen s predmetom protiv Bužimkića. Prema optužnici, oni su bili pripadnici 511. brigade Armije BiH.
Svjedok Nermin Jogić takođe je svjedočio o pretresu u Perni s kolegama iz Vojne policije, kada su poveli tri zarobljenika.
“Znam da su nas rasporedili u borbeni poredak ili strijelce da se vrši pretres”, kazao je Jogić, dodajući da u jednom trenutku čuo pucnjavu 50-ak metara dalje.
Tužiteljica mu je predočila da je u istrazi kazao da je otišao do mjesta odakle je dolazila pucnjava i da su mu rekli da su pustili zarobljenike da idu svojima. Jogić je kazao da se ne sjeća da je išao do mjesta pucnjave.
Svjedok je braniocu Asimu Crnaliću potvrdio da je prilikom pretresa blizu bila linija Petog korpusa. Potvrdio je da mu je prilikom ispitivanja prijećeno da će biti krivično gonjen. U nastavku svjedočenja je precizirao da ne zna da li su to bile prijetnje ili način ispitivanja. Svjedoci Hadžipašić i Jogić su potvrdili da su išli na poligraf.
Ibrahim Handanović ispričao je da je tokom rata bio u radnom vodu i kako je odveden s VRS-om na liniju u Bosansku Krupu, gdje je raznosio hranu. Nakon izvjesnog vremena je došlo do napada i vojska koja je došla odvela je njega i druge kolege u pritvor u Pištaline.
On je kazao da su oni bili u jednoj prostoriji, a srpski vojnici u drugoj, te da ih je obezbjeđivala Vojna policija. Viđao ih je kroz prozor kada bi zarobljenici odlazili u toalet ili na ispitivanje.
“Nekad je bilo normalno sprovođenje, nekad je bilo udaranja… Kako ko stigne – rukom, nogom – usput”, prisjetio se Handanović, dodajući kako je čuo da je bilo udaranja i ispred vrata.
On je kazao da je njegova grupa poslije nekoliko dana prebačena u Bihać, a da je poslije rata upoznao vojnog policajca Velagića zvanog Mekenzi koji mu je rekao da je bio u Pištalinama. Kako je naveo, Velagić je bio jak momak i čuo je da se volio potući.
Braniocu Amiru Eziću je rekao da nije vidio da Velagić nekoga tuče u Pištalinama.
Suđenje se nastavlja 10. aprila.
