Nezadovoljan zbog diskriminacije, Kovačević je krajem augusta 2022. godine podnio predstavku Evropskom sudu za ljudska u kojoj je objasnio da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija, koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamenta BiH i Predsjedništvo BiH, nije mogao glasati za kandidate po svom izboru.
On je u obrazloženju naveo da za člana Predsjedništva iz reda Srba mogu glasati samo građani s prebivalištem u Republici Srpskoj, dok su narodi u Federaciji ograničeni na izbor Bošnjaka i Hrvata, te da se građani iz reda Ostalih ne mogu ni kandidovati.
Nakon godinu dana odlučivanja, Sud je utvrdio da trenutni politički sistem daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, društvene, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora.
“Konstitutivni narodi očigledno uživaju povlašten položaj u sadašnjem sistemu”, navedeno je u presudi.
Dvije godine poslije, dok se nakon žalbe očekuje konačna odluka, predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” Adil Kulenović očekuje da se žalbe odbace, jer samo pozitivnu presudu vidi kao zaštitu demokratije.
“Takav pozitivan ishod u drugostepenom postupku u predmetu ‘Kovačević’ će stvoriti obavezu državi Bosni i Hercegovini da iz svoga Ustava izbaci preostale elemente etno-teritorijalne diskriminacije“, smatra Kulenović.
Evropski sud za ljudska prava. Foto: EPA-EFE/RONALD WITTEK
Ali u oktobru prošle godine Vijeće ministara je Evropskom sudu podnijelo zahtjev za preispitivanje presude, zbog čega je krajem novembra prošle godine pred Velikim vijećem održana rasprava na kojoj se obratio i Slaven Kovačević. Govoreći o izboru članova Predsjedništva BiH, kazao je da su građani diskriminisani po nacionalnoj pripadnosti, odnosno mjestu prebivališta.
“Neka mi bude dopušteno zamoliti cijenjene suce da se pokušaju ‘staviti u cipele’ birača iz entiteta Republika Srpska, koji je preživio genocid, etničko čišćenje i ratne zločine, i poslije povratka u svoj dom u entitetu RS suočeni su sa situacijom da su na izborima za Predsjedništvo BiH prisiljeni glasati za kandidate koji su isključivo etnički Srbi i koji su u cijelom proteklom razdoblju od 30 godina u svojim javnim politikama imali stav negiranja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca”, ukazao je Kovačević prilikom obraćanja Velikom vijeću.
On za Detektor nije mogao komentarisati presudu do konačne odluke Suda.
Iako se ranije nisu oglašavali iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) o tužbi Kovačevića protiv BiH, kroz zahtjev za preispitivanje presude i imenovanja vršiteljice dužnosti agentice BiH ispred Vijeća ministara, kao i pratnje koja je bila pred Velikim vijećem, Kovačević je ukazao da je većina prisutnih bila iz reda ove stranke.
Pravni tim Bosne i Hercegovine u ovom slučaju čine zastupnica BiH Monika Mijić, federalni ministar pravde Vedran Škobić, ministar pravde BiH Davor Bunoza i ministar pravde Republike Srpske Miloš Bukejlović.
Za Bunozu je rijetkost činjenica da je Veliko vijeće Evropskog suda odlučilo preispitati prvobitnu odluku i ukazuje da je postupanje o zahtjevu za preispitivanje bilo ispravno.
“Postojali su brojni razlozi za podnošenje zahtjeva za preispitivanje odluke, počevši od činjenice da je sadržaj presude javno objavljen od strane aplikanta nekoliko dana prije službene objave od strane Europskog suda za ljudska prava, a što je itekako kontaminiralo prvobitnu odluku”, kaže Bunoza, dodajući da je razlog i izdvojeno mišljenje jedne sutkinje.
On kaže da ne postoji diskriminacija u odnosu na Kovačevića u pogledu prava da bira članove predsjedništva iz Republike Srpske i delegate Domova naroda, jer niti jedna druga skupina u Federaciji BiH nije u povoljnijem položaju u odnosu na njega.
U slučaju potvrđivanja presude, Bunoza kaže da se sve odluke Evropskog suda za ljudska prava trebaju poštovati i provesti.
Sud je u presudi naveo da je uzeo u obzir historijski kontekst, odnosno okončanje brutalnog sukoba obilježenog genocidom i etničkim čišćenjem, zbog čega je bilo neophodno postojanje Doma naroda, ali samo pod uslovom da su ovlaštenja ograničena na precizno, usko i strogo definisane vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda.
Ali presuda naglašava da je saglasnost Doma naroda potrebna za donošenje svih zakona, zbog čega u njemu moraju biti zastupljeni svi segmenti društva.
“Trenutno uređenje daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, socijalne, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora”, navedeno je u presudi.
Parlament BiH. Foto: Detektor
Kovačević je u svojoj apelaciji naveo da građani BiH nemaju nikakvo pravo niti mogućnost za izbor delegata u Dom naroda Parlamenta BiH, što je Evropski sud u prvoj odluci ocijenio diskriminatornim.
Presudu je donijelo vijeće od sedam sudija i to predsjednice vijeća Gabriele Kucsko-Stadlmayer, Tima Eicke, Farisa Vehabovića, Lulia Antoanella Motoc, Armena Harutyunyan, Ane Maria Guerra Martins i Anne Louise Bormann. Vehabović nije mogao komentarisati odluku do objave konačne presude.
“Ne radi se o neizravnim izborima, već o političkim imenovanjima o nacionalnoj pripadnosti delegata koji se imenuju”, rekao je Kovačević u obraćanju pred Velikim vijećem.
Ukoliko dođe do pozitivne presude i njenog provođenja u praksi, uloga i način izbora Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH bi se iz korijena promijenila, smatra Kulenović, koji dodaje da opravdano postoje sumnje u tu mogućnost.
“U ovim političkim okolnostima je to iluzija očekivati u kontekstu postojećeg etnonacionalističkog koncepta uređenja BiH koji ima Dom naroda, a koji nema izborni legitimitet građana, a s druge strane je on vlasništvo političkih stranaka koje biraju sastav Doma naroda”, kaže Kulenović.
Političko uređenje BiH rezultat je međunarodnog intervenicionizma i političkog kompromisa zbog historijskih okolnosti, objašnjava Elmir Sadiković, profesor političkih sistema na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
“Zapravo je nastalo kao rezultat socijalne nužde da se uspostavi mir po svaku cijenu i u tom smislu ono jest legitimno i opravdano, ali je sasvim jasno i pravno i politološki, očigledno i empirijski i dokazano kroz presude i domaćih sudova i Europskog suda za ljudska prava, da u našem političkom i ustavnom sistemu postoji diskriminacija”, kaže on.
Po uređenju, Dom naroda je jedinstven sistem koji će morati doživjeti izmjenu kako bi se prilagodio evropskoj stečevini.
“Umjesto primarnosti individualnog, kako je u Švicarskoj i Belgiji i u složenim multietničkim državama, u našem ustavu, u sistemu političkog predstavljanja izbornog zakonodavstva daje se primat na etničko političko predstavljanje, i to je sasvim sasvim jasno u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama”, kaže Sadiković.
On objašnjava da ne postoji politički sistem ni kod najsloženijih država, gdje gornji dom može u potpunosti blokirati politički proces i donošenje ključnih zakona za građane i za evropski put BiH.
“To je zaista jedna anomalija koja ne postoji ni u najsloženije urađenim decentraliziranim državama, tako da je to institucionalna suspenzija osnovnih demokratskih principa u našem političkom sistemu”, objašnjava Sadiković.
Predsjedništvo BiH. Foto: Detektor
Venecijanska komisija je 2005. godine u izvještaju navela da su ustavne odredbe o izboru za Predsjedništvo i Dom naroda diskriminatorne i da krše Evropsku konvenciju.
“Dom naroda nije odraz federativnog karaktera države, već je to dodatni mehanizam koji ide u korist interesa konstitutivnih naroda. Osnovna funkcija Doma naroda po Ustavu je da, ustvari, bude dom gdje će se koristiti veto na osnovu vitalnog interesa”, navedeno je u izvještaju iz 2005. godini.
Ukidanje Doma naroda bi uskladilo procedure i omogućilo usvajanje zakona bez ugrožavanja legitimnih interesa bilo kog naroda, stoji u izvještaju, što bi ujedno riješilo i problem diskriminatornog sastava Doma naroda.
Damir Kapidžić, profesor na Fakultetu političkih nauka UNSA iz oblasti komparativne politike, smatra da je ukidanje Doma naroda najmanje moguća opcija izmjene političkog sistema.
“Najteže je zapravo ukinuti Dom naroda, što bi zapravo možda i bio ono što većina građana bi najradije htjela jer nemaju imaju utjecaja u izbor tih delegata, odnosno jer su delegati najčešće čelnici stranaka koje ne bi čak ni prošli na izborima, s obzirom na to koliko ih građani ne vole”, kaže Kapidžić.
Najlakše izvodiva opcija izmjene predstavljanja Doma naroda nije i najbolja, smatra Kapidžić, dok naglašava da bi dodavanje još dva delegata iz reda Ostalih moglo biti rješenje za trenutnu diskriminatornu postavku Doma naroda.
Delegacija Evropske unije u BiH. Foto: Detektor
Evropski sud za ljudska prava bi u narednom periodu trebao donijeti konačnu odluku po apelaciji Kovačevića protiv BiH, ali i zahtjeva BiH za preispitivanje presude ovog suda iz 2023. godine. Sadiković podsjeća da je neprovođenje presuda Evropskog suda dovelo do potpunog zastoja evropskog puta, što će nastaviti i ukoliko dođe do neprovođenja ove presude.
“Ova presuda nije više imperativ, ali ona ostaje kao obaveza. Mi zapravo ni jednu presudu nismo implementirali iz razloga jer čini mi se da različiti, prije svega etničke stranke i politički akteri, nemaju konsenzus o prirodi državi i o karakteru državnosti, jer mi se moramo unutar sebe prije dogovoriti”, kaže Sadiković.
Iz Delegacije Evropske unije u BiH su za Detektor naveli da ne komentarišu sudski postupak u toku, ali da je jačanje demokratije i demokratskih institucija jedan od zahtjeva za BiH na njenom evropskom putu.
“Potrebno je da Bosna i Hercegovina usvoji i provede ustavne i izborne reforme kako bi osigurala jednakost i nediskriminaciju svih građana i uskladila domaći ustavni i zakonodavni okvir sa pravnom stečevinom EU-a i evropskim standardima, prvenstveno kroz provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci i drugim predmetima”, naveli su iz Delegacije.
Kapidžić smatra da uslovljavanje na putu BiH u EU nije poželjno, ali da sa sadašnjim ustavnim uređenjem ne može ući u Evropsku uniju, zbog čega je neophodno razmišljati o izmjeni Ustava.
“Uslovljavanje da se sad mora mijenjati Ustav je kontraproduktivno i to svi shvaćaju. To se neće, vjerujem, desiti, ali će biti jasno da se Ustav mora mijenjati u trenutku kada Bosna i Hercegovina bude spremna i kada Europska unija bude spremna da je prihvati”, kaže Kapidžić.
Do sada je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu proglasio dijelove Ustava BiH diskriminatornim, najprije 22. decembra 2009. godine u predmetu “Sejdić-Finci”, te kasnije u presudama u predmetima “Pilav”, “Zornić”, “Šlaku”, “Pudarić”, te predmetu “Kovačević”. Nijedna od ovih presuda se nije sprovela u praksi, iako su uslov za pridruživanje BiH Evropskoj uniji.
Kovačević je pred ovim sudom uspio dokazati da je Ustav BiH diskriminatoran i kod aktivnog biračkog prava, a konačna presuda bi trebala biti poznata u narednih nekoliko mjeseci.
Kulenović smatra da je potvrda ove presude, kao i njena provedba, neophodna na putu BiH prema Evropskoj uniji, jer zakoni koji se u javnosti predstavljaju evropskim ne odišu evropskom pravnom stečevinom.
“Ja sam apsolutno uvjeren da nekog demokratskog invalida, kao što je danas BiH, Evropa neće primiti dok se ustavni poredak ne prilagodi samoj Evropi”, kaže Kulenović.
