Kostadinović je optužen da je, kao pripadnik Vojne policije 101. Bosansko-brodske brigade HVO-a, mučio, prisiljavao na prinudni rad i nečovječno postupao prema civilu srpske nacionalnosti.
Svjedok Drago Trifković, koji ima status oštećenog u ovom predmetu, prepoznao je u sudnici Kostadinovića, te pojasnio da ga poznaje iz predratnog perioda.
Trifković je ispričao da je 13. maja 1992. godine u mjestu Vrela u okolini Bosanskog Broda zarobljen, kada je u automobilu s Brankom Dujanićem pokušao da pobjegne pred 108. brigadom iz Slavonskog Broda.
“Bilo ih je 30-ak. Mi smo bili naoružani. Pretukli su nas rukama nogama, puškama kundacima. Njima je bilo potrebno auto zbog transporta ranjenika“, kazao je Trifković.
Dodao je da su tada prebačeni u Slavonski Brod i u sumrak istog dana vraćeni u Bosanski Brod, kada su zatvoreni u podrumu stare zgrade policije, gdje je bilo 15 ljudi.
“Desetak dana poslije zarobljavanja prvi put sam vidio Svjetlana. Bio je oženjen s mojom komšinicom. Imao je uniformu HVO-a. S njim je bio Anto Opačak s kojim sam išao u srednju školu“ rekao je Trifković i dodao da mu je bilo drago što nekoga poznaje kada je vidio njih dvojicu.
On je ispričao da ga je optuženi tada pitao je li njegov punac bio s njima na seoskim stražama nakon čega ga udario “par puta rukom.“
Svjedok je kazao da je početkom juna 1992. godine iz stare zgrade Policije prebačen na stadion FK “Polet” u Bosanskom Brodu, gdje su zarobljenici bili u svlačionicama.
Trifković je kazao da je optuženi, kao vojni policajac, bio u pratnji zarobljenika kada su odvođeni na kopanje rovova na liniji fronta.
Naveo je da ga je Kostadinović tukao najmanje pet puta palicom, rukama, nogama, kundakom puške, te da ga je jednom pretukao prilikom kopanja rovova.
“Nikad mu nisam rekao ružnu riječ“, naveo je svjedok.
Ispričao je i da je u večernjim satima polovinom juna 1992. godine iz svlačionice na fudbalskom stadionu odveden u prostoriju na spratu, gdje su ga pripadnici HVO-a i policajac Ahmet optužili da je snajperista, jer su, kako su mu rekli, pronašli municiju za snajpersku pušku kod njegove kuće. Posvjedočio je da je Ranko Džabić bio komandir neke formacije i da on je rekao da je svjedok dužio automatsku pušku.
“Izveli su nas u restoran. Tu su bili Dalibor Sladić, Miroslav Kopljar, Anto Opačak, Svjetlan, Luka Jozić. Natjerali su nas da se međusobno udaramo. Oni su se smijali i kladili ko će prvi da padne. Udario sam Džabića i on je pao u nesvijest“, kazao je Trifković.
Posliije međusobnog udaranja s Džabićem, dodao je Trifković, optuženi Kostadinovića i Opačak su ga u večernjim satima izveli iz svlačionice i ponovo pretukli.
“Tada su me udarali koliko god su mogli – rukama, nogama, palicom. Od tada ne čujem dobro“, rekao je Trifković.
Svjedok je potvrdio navode branioca Dragana Radovića da optuženi Kostadinović nije tražio od njega da kaže da je snajperista, da se tuče s Ranko Džabićem, da kopa rovove niti ga koristio kao živi štit, te da nije učestvovao u njegovom zarobljavanju.
Trifković je rekao i da optuženi Kostadinović nije bio glavni u Vojnoj policiji u Bosanskom Brodu u ljeto 1992. godine.
Na pitanje predsjednice Sudskog vijeća Marijane Lazić Miladinović, svjedok je rekao da je optuženi imao automatsku pušku i pištolj, dok je članici Vijeća Vojki Prešić rekao da su zarobljenici držani u nehumanim uslovima i da nisu imali dovoljno hrane.
U sudnicu je Kostadinović ponovo doveden iz pritvora koji mu je određen nakon njegovog izručenja iz Njemačke.
Suđenje se nastavlja 17. marta.
