Emin Durić kazao je da je sa ženom, troje djece i drugim mještanima pobjegao u šumu Hubera kad je bio prvi napad na Duriće.
“Vojska je ušla, popalila štale, jedna kuća je izgorjela… Durić Hilmo je stradao, nije bio dobar psihički, sam se izdvojio”, naveo je Durić, svjedočeći video-vezom iz Tuzle.
Nakon 15-ak dana, kako je ispričao, ponovo su otišli u šumu, kada je došlo do drugog napada, a u selo je ušao tenk.
“Stalno su granate padale po Huberima”, prisjetio se svjedok.
On je kazao da je Murat Durić ranjen od granate, a da je jedan dječak od 12 godina pogođen metkom i da je poslije podlegao.
Durić je rekao da se naredni dan sa svojom i još jednom porodicom povlačio sve dublje u šumu, ali su naišli na vojsku koja ih je zarobila.
Autobusima su odvezeni u logor “Sušica” u Vlasenici. Durić je rekao da su mu žena i djeca nakon dva dana odvezeni iz Vlasenice, a on odveden u policiju, gdje su ih tukli. Na kraju je je prebačen u Bijeljinu i pušten u novembru 1992.
Svjedok je rekao da je jedan njegov rođak stradao u Durićima, ali nema saznanja o drugim dešavanjima. U Durićima, gdje se vratio 2020., imovina mu je uništena.
“Jedna kuća je zapaljena, jedna porušena”, rekao je svjedok.
Živojin Majstorović, Radenko Dubočanin i Radosav Savić optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Prema optužnici, oni su 2. juna 1992., ili približno tog datuma, obučeni u maskirne uniforme i s čarapama na glavi, na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana su ubijene najmanje 23 osobe.
Odbrane nisu imale pitanja za svjedoka.
Suđenje se nastavlja 17. marta
