Franjo Batinić je rekao da je bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te da mu je zapovjednik bio Zvonko Rajić.
Noć prije 26. januara 1993., ispričao je svjedok, noćili su u kući Perice Radoša, kada su ih pripadnici Sedme muslimanske brigade Armije BiH napali, nakon čega je počela borba koja je trajala sat i po do dva. Zvali su ispomoć, kazao je, kada su došli vojnici sa zapovjednikom Rajićem.
Svjedok je ispričao da su im pripadnici Armije BiH rekli da se predaju ili će im ubiti civile. Kazao je i da je vidio Edina Hakanovića s hrvatskim civilima dovedenim u Dusinu, nakon čega su se predali.
Edin Hakanović je presudom Kantonalnog suda u Zenici osuđen za zločin nad civilnim stanovništvom u Dusini.
Batinić je naveo da su krenuli prema Donjoj Višnjici “s puškama na ramenima i džepovima u rukama”, nakon čega je Zvonko Rajić počeo bježati.
“Pucali su na njega i ranili ga u rame i nogu”, ispričao je svjedok da je to vidio.
Rekao je da mu je Šerif Patković naredio da nose ranjenog Rajića, te su ga nosili 100-150 metara. Kada su došli do korita vode, prema riječima svjedoka, Šerif Patković je uzeo “‘škorpion’ i stresao mu rafal u glavu”.
“Nije davao znake života, odmah je preminuo”, kazao je Batinić.
Patković je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. januara 1993. zauzela selo Dusina – ubio lokalnog komandanta HVO-a Željka Rajića, koji je ležao ranjen na zemlji.
Braniteljici Lejli Terzimehić svjedok je potvrdio da ga je ovaj događaj tragično obilježio i da je u tom trenutku bio u strahu i za vlastiti život. Potvrdio je da je Rajić počeo bježati niz padinu te da je u paljbi pogođen u rame i nogu. Braniteljica Terzimehić ga je podsjetila na iskaz sa saslušanja pred Međunarodnim krivičnim sudom u Haagu, u kojem stoji da je Rajić pogođen u nogu i prsa, na šta je svjedok rekao da je pogođen u rame. Braniteljici je potvrdio da u to vrijeme nije poznavao Patkovića.
Braniteljica ga je pitala ko mu je naredio da nose ranjenog Rajića, s obzirom na to da u iskazu s ranijeg saslušanja stoji “oni”, a svjedok je kazao: “Neka bude Šerif Patković.” Podsjetila ga je i na iskaz sa saslušanja u predmetu protiv Edina Hakanovića kada nije spomenuo da je Hakanovića vidio na mjestu događaja, na šta je svjedok rekao da ga je bivša žena nagovorila da tako kaže.
Na pitanja Patkovića, svjedok je, između ostalog, odgovorio da su punktovi HVO-a bili postavljeni na autobuskoj stanici u Lašvi, ali ne i u Donjoj Višnjici, te da je kretanje vojnika Armije BiH kroz punktove bilo omogućeno. Rekao je i da Rajiću nije ukazana prva pomoć.
Suđenje se nastavlja 14. marta.
*Ovaj tekst je izmjenjen u dijelu gdje svjedok navodi da optuženog nije poznavao u vrijeme događaja iz optužnice
