Svjedok S-1 je kazao da je u januaru 1993. bio pripadnik Muzičke čete Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije Bosne i Hercegovine. Potvrdio je da je četom komandovao Elvedin Čamdžić, dok je komandant bataljona bio Šerif Patković.
Svjedok je ispričao da su tokom obezbjeđivanja Lašvanske petlje dobili naredbu da zaštite stanovništvo Dusine od pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane (HVO). Bilo je jutro, ispričao je svjedok, kada su pripadnici HVO-a započeli pucanjavu u kojoj je jedan od pripadnika Armije BiH ranjen. Potom je, prema riječima svjedoka, Elvedin Čamdžić pozvao HVO na pregovore, s prijedlogom da se pucanje obustavi, nakon čega je ubijen.
“Ubili su ga, hinjski su ga ubili”, rekao je svjedok.
Objasnio je da su se nakon toga vojske zajedno uputile na pregovore, ali nisu došle do planiranog mjesta, jer je Željko Rajić postavio zasjedu, nakon čega su pripadnici Armije BiH razoružali vojnike HVO-a, te je tada Rajić pokušao pobjeći.
“Mi smo zapucali u njega, ranjen je”, kazao je svjedok te dodao da mu nije prilazio i da je Rajić umro od povreda.
Tužiteljica Sanja Jukić je pročitala dijelove iskaza iz istrage 2021. u kojem je rečeno da je svjedok vidio kako je Šerif Patković, nakon što je pitao: “Što nam ubiste komandira Čamdžića?”, ispalio rafal iz pištolja škorpion, koji je završio u Rajićevom tijelu, nakon čega je ovaj podlegao. Svjedoku je, pročitano je u iskazu, poznato da Rajić prije toga nije bio životno ugrožen i da je od rikošeta metka povrijeđen jedan borac Armije BiH.
Svjedok je negirao da su to njegove riječi, te je rekao da mu je istražitelj na saslušanju ispričao tu priču. Naveo je da nije želio provjeravati zapisnik, već ga je potpisao kako bi što prije završio ispitivanje, jer je imao zdravstvenih i egzistencijalnih problema.
Tužiteljica je podsjetila i na iskaz iz 2008. kada je svjedok rekao da uopće nije vidio Patkovića na mjestu Rajićevog stradanja, na šta je svjedok kazao da se ne sjeća.
Patković je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. januara 1993. zauzela selo Dusina – ubio lokalnog komandanta HVO-a Željka Rajića, koji je ležao ranjen na zemlji.
Braniteljici Lejli Terzimehić svjedok je potvrdio da su Rajiću pucali u noge kako bi ga onesposobili za bijeg, dok je bježao niz padinu, te da je postojala velika vjerovatnoća da ga rane u drugi dio tijela. Potvrdio je da je vidio kada je Rajić usljed ranjavanja pao na tlo, te da je na ovom ročištu govorio isto kao na saslušanju 2008. godine.
Na pitanje optuženog Patkovića, svjedok je rekao da je u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu saslušan četiri-pet puta.
Suđenje se nastavlja 28. februara.
