Radoljub Ivanović rekao je da je bio komandir rezervnog sastava policije u mjestu Donji Brodac, a da je u njegovoj nadležnosti bilo i mjesto Balatun, gdje su bila tijela ubijenih bošnjačkih civila.
“Balatun je moj teren bio. Čuo sam drugi dan kad se to desilo. Građani su prijavili da se nalaze leševi na Drini gore, ljudski leševi na obali Drine”, rekao je svjedok.
Naveo je da je nazvao Policijsku stanicu Bijeljina, a dežurni policajac mu je rekao da leševe baci u korito Drine, zbog čega je nazvao načelnika policije Branka Stevića.
Nakon što je Steviću rekao da neće baciti tijela u Drinu, načelnik ga je, kako kaže, pitao ima li porodicu, što je shvatio kao prijetnju, i da uradi što mu je rečeno.
Ispričao je da je poslao patrolu na mjesto događaja, a policajci koji su otišli rekli su mu da su zatekli tijela u koritu, a dijelove tijela i čahure na obali.
“Ali nisu sva bila u vodi. Jedan dio je bio u vodi, jedan nije. Znam da je bilo više tijela”, rekao je Ivanović.
Kazao je da je pretpostavio da su “ubijeni muslimanske nacionalnosti” te da su “iz državne bezbjednosti naredili da se ne vrši uviđaj kada su žrtve muslimani”. Rekao je kako je čuo da su ubistva izvršili pripadnici specijalne jedinice, čiji je komandant bio Duško Malović.
Potvrdio je da je pripadnike te jedinice viđao u dvorištu policije u Bijeljini kada je išao da preda izvještaj načelniku policije.
Rekao je kako je čuo da je razlog za ubistva tri bošnjačke porodice bio da se u njihove kuće usele “Sarajlije”.
Odbrani je rekao da u izjavi koju je dao 2004. godine u Centru javne bezbjednosti Bijeljina nije u potpunosti rekao istinu, jer se bojao za sigurnost porodice.
Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, na teret se stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.
Svjedok Dragan Andan ispričao je da je kratko obavljao funkciju komandira policije u Bijeljini, do kraja augusta 1992., kao i da je s Mićom Davidovićem inicirao formiranje Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti da bi, kako je rekao, intervenisali u narušavanju javnog reda i mira u većem obimu i vršili kontrolu policijskog sata.
Ispričao je da je sigurnosna situacija bila narušena jer paravojne formacije niko nije kontrolisao i jer se “politika miješala u kadrovsku politiku MUP-a”.
Rekao je da su Bošnjaci u Bijeljini bili bezbjednosno interesantni.
“Dolaskom Arkana, dosta tih Bošnjaka otišlo je iz Bijeljine na ovaj ili onaj način”, rekao je svjedok.
Rekao je kako je, dok je bio na funkciji, čuo za Stevu Bokarića koji je bio u nacionalnoj bezbjednosti. Prema njegovim riječima, u jedinici Duška Malovića bilo je do 25 ljudi koji su došli sa Sokoca.
Naveo je da je u septembru bio u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske u Han-Pijesku i obavljao obavještajne poslove. O ubistvu tri bošnjačke porodice saznao je od supruge kada je došao u Bijeljinu.
Kasnije je, kako kaže, čuo da su iz državne bezbjednosti zabranili da se o tom zločinu i diskutuje.
Suđenje se nastavlja 24. februara.
