Predrag Miljić kazao je da je bio na odsluženju vojnog roka u JNA i da su 2. maja bili u kasarni u Lukavici, kada su dobili naredbu da idu u komandu na Bistriku radi selidbe. On je naveo da je u menzi kasarne u Lukavici vidio Aliju Izetbegovića, tadašnjeg predsjednika Republike BiH, te da je kasnije čuo kako je preko radio veze razgovarao sa Ejupom Ganićem.
“Slušamo razgovor… Alija naređuje Ganiću da obezbijedi mirnu dislokaciju Komande. Ganić kaže: ‘Predsjedniče, ništa ne brinite, biće sve kako je naređeno'“, prisjetio se Miljić.
On je kazao da su sutradan s 20 kamiona otišli do komande i unosili stvari. Naveo je da je primijetio da su iza drveća stajali ljudi u uniformama, dijelovima uniformi i civilu, te da su imali beretke s ljiljanima.
Kazao je da je u kamion, koji je on vozio, ušao jedan pukovnik ili potpukovnik, koji mu je rekao da za četiri mjeseca treba da se penzioniše. Kada je kolona krenula, kako je ispričao, iza petog vozila naglo su postavljeni kontejneri i iz tog pravca, kao i iz škole otvorena je vatra.
“Tog starješinu rafal je sasjekao, pao je preko mene, kaže: ‘Čuvaj se, vojniče'… Osjećam pogotke u šljem, kroz vrata…“, prisjetio se Miljić, dodajući da je ranjen u koljeno.
Naveo je da su ga izvukli i bacili na asfalt, te udarili kundakom, usljed čega je izgubio svijest. Kada se osvijestio, vidio je krv i ranjene oko sebe, te lice u uniformi kako puca u jednog od ranjenika. Kazao je da je čuo povike: “Prekini paljbu“.
Svjedok je ispričao da su ih postrojili i odveli u jednu salu, a on se trudio da se ne vidi da je ranjen jer ga je bilo strah zbog onog što je vidio. Kazao je da je tu jedno lice primijetilo da je ranjen i pitalo ga što se ne javi, nakon čega je odvezen u bolnicu. Naveo je da je bio pod stražom, te da je poslije šest dana otišao uz pomoć UNPROFOR-a.
Miljić je svjedočio na suđenju Kerimu Lučareviću koji je optužen u svojstvu komandanta Vojne policije Republičkog štaba Teritorijalne odbrane (TO) RBiH. Na teret mu je stavljeno da nije preduzeo mjere na kažnjavanju počinioca ubistava i ranjavanja tokom napada na kolonu vojnika i civila zaposlenih u JNA 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici, kao i njihovo kasnije zlostavljanje.
Na pitanja braniteljice Marsele Bajramović da li zna da je JNA prestala postojati 27. aprila 1992., svjedok je odgovorio da nije, navodeći da je bio u njenom sastavu.
Rekao je da mu nije poznato da je BiH 1. marta proglasila nezavisnost, kao i da je u aprilu bilo sukoba, granatiranja i da je Izetbegović bio zarobljen na aerodromu. Miljić je kazao da je imao 18 godina i da on i drugi vozači nisu gledali televiziju, kao i da nisu nikog ništa pitali.
On je braniteljici rekao da su ga dva lica dovezla u bolnicu i ostavila. Nakon što mu je ukazana pomoć, kako je rekao, prebačen je u posebnu prostoriju, gdje je bio stražar koji ga je zlostavljao.
Suđenje se nastavlja 14. februara.
