Slavko Savović je ispričao da je u aprilu 1992. godine pristupio Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) u Prvu četu bataljona Vojne policije. Posvjedočio je da je vojska 2. maja 1992. oko 11 ili 12 sati dobila naređenje da uzme borbeni komplet i vozilima ide “prema gradu jer se desio neki napad na komandu”. Dodao je da je bio član posade “BVP-a“.
Ispričao je da je na Skenderiji već bilo pucanja i dosta poginulih, te da je donesena odluka da “BOV“ i transporter idu prema komandi Druge armijske oblasti, gdje je također bilo pucnjave do navečer. Tada je vidio ljude kako protrčavaju, a bili su šaroliko obučeni – sa zelenim beretkama na glavi, ljiljanima i oznakom Patriotske lige.
Ujutro kad su se probudili, primijetili su da se nešto dešava, kazao je on, nakon čega su saznali da su počeli pregovori i da se trebaju povući. Dodao je da su, nakon što su utovarene stvari na kamione iz Lukavice, formirali kolonu i dobili uputu da krenu u mirnodopskom položaju – što su uradili u popodnevnim satima.
“Kolona kreće i dolazimo ispod zgrade Druge armijske oblasti i tu stajemo. Prvo smo vidjeli da se vozilo UNPROFOR-a odmaklo od nas i onda smo začuli udar od oklopno vozilo, i dobijamo naredbu da napustimo vozilo i da se predamo. Ivica Simić otvara vrata i upucan je“, kazao je on.
Odgovarajući na pitanja braniteljice Marsele Bajramović, Savović je potvrdio da je u komandi Druge vojne oblasti bilo nepovjerenja između oficira i vojnika te da je u koloni bilo preko 20 vozila. Dodao je da su osobe koje su ih zarobile bile dosta bolje obučene od onih koji su pucali oko komande.
Savović je naveo da je Simić odmah pao pored vozila, a vidio je dva lica sa uniformama i činovima kako kleče, kako ih ubija jedna grupa. Dodao je i da je vidio jednu ženu koja je počela vrištati, a bila je u vojnoj košulji i bez oružja. Ubrzo je, kako je naveo, izdata naredba da pucnjava prestane.
“Onda nas podižu i kroz park preko Drvenije nas vode u prostorije hotela ‘Beograd’, tu smo zadržani, pa u prostorije Ministarstva unutrašnjih poslova, gdje su se nekad pasoši izdavali. Tamo smo sjeli i zateknemo komandira Bogoljuba Pelemiša, dobio je dobre batine. On ostaje tu, a nas vode u FIS, gdje zatičemo ostale zarobljene“, kazao je on.
Savović je izjavio da je otišao do toaleta u FIS-u, nakon čega je dobio dva udarca. Dodao je da je vidio Gordana Vukovića koji je bio sav krvav te još jednog momka kojeg nije prepoznao. Prisjetio se i kako ga je namlatio jedan vojnik koji se predstavljao kao mornarički oficir. Prema njegovim riječima, u salu FIS-a su dovedeni Vuković i izvjesni Mastilović, nakon čega su ih tukli pred svima. Odbrani je potvrdio da je čuo da je Jusuf Pušina bio u FIS-u.
Svjedok je kazao da je ubrzo organizovana razmjena.
Savović je svjedočio na suđenju Kerimu Lučareviću, optuženom u svojstvu komandanta Vojne policije Republičkog štaba Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Na teret mu je stavljeno da nije preduzeo mjere na kažnjavanju počinilaca ubistava i ranjavanja tokom napada na kolonu vojnika i civila zaposlenih u JNA 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici, kao i njihovog zlostavljanja.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Savović je kazao da je prije 3. maja u i oko Sarajeva bilo borbe. Dodao je da je poslije saznao da je 2. maja zapaljena zgrada Pošte na Obali, kao i da je istog dana na sarajevskom aerodromu zarobljen Alija Izetbegović.
On je ranije svjedočio u predmetu protiv Ejupa Ganića i ostalih, koji se terete za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA.
Suđenje se nastavlja 7. februara.
