Ramić Ćamil i ostali: Sin joj rekao da ga je Selimović maltretirao

Himzo Selimović. Foto: Detektor

Marija Stijepović je posvjedočila da su njen suprug Zoran i sin Vladimir 1992. godine angažovani u Vojsci Republike Srpske. Izjavila je da su 21. januara 1993. zarobljeni u blizini Rudog, nakon čega je njen sin prebačen u bolnicu u Goraždu jer je bio ranjen, a razmijenjeni su 4. oktobra 1994.

Ona se prisjetila kako se za vrijeme njihovog zatočenja viđala više puta s Himzom Selimovićem, koji je bio predsjednik Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, a koji joj je saopštio da je njen sin dobro.

Svjedokinja je ispričala kako je suprugu i sinu slala hranu preko Selimovića, te da je poslije od njih saznala da je nikad nisu dobili. Dodala je da je njen sin Vladimir izgubio 35, a muž Zoran 33 kilograma i da kao porodica nisu bili zadovoljni radom Komisije za razmjenu.

Tokom direktnog ispitivanja, izjavila je kako je od sina saznala da ga je Selimović najviše maltretirao verbalno i fizički. Stijepović je kazala da je njen sin imao gips zbog ranjavanja i da je nakon sedam dana doveden u logor, kada mu je Selimović polomio gips, zbog čega mu je noga deformisana.

Kazala je da je saznala da je njen muž Zoran čuo Vladimira dok su ga maltretirali, a da ni muž nije bio pošteđen.

Ona je tužiteljici Marijani Čobović kazala da se sjeća da su se srele na Žabljaku prije godinu dana, kada je tužiteljica uzela iskaze, a njen muž Zoran, koji sada ima 83 godine, rekao je da ne može svjedočiti jer nije u mogućnosti da se kreće.

Stijepović je dodala da je od sina saznala da ga je Selimović pred samu razmjenu odveo u kancelariju i rekao mu da bi najviše volio da ostane, kako bi ga on zaklao. Dodala je da njen sin i dan-danas ima posljedice i bolove u predjelu bubrega, gdje su ga najviše tukli.

Selimović je optužen sa Ćamilom Ramićem i Ramizom Mićivodom za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.

Odgovarajući na pitanja Selimovićevog branioca Slaviše Prodanovića, svjedokinja je potvrdila da je njen sin Vladimir angažovan u Rudom, te da je bio na ratištu u Čajniču i u Sarajevu na Jevrejskom groblju.

Nakon što ju je branilac Prodanović upitao iz kojeg razloga je ruđanska brigada bila u Sarajevu, svjedokinja je kazala da je on bio angažovan kao vojnik, a da se u to ne razumije dovoljno da odgovori.

Rekla je da nema saznanja da je njen sin tokom svjedočenja u julu 2023. izjavio da nikome nije pričao o ovim dešavanjima. Dodala je da joj je muž Zoran rekao da je bio maltretiran, ali više verbalno, te da ne vjeruje da je njen sin tokom svjedočenja izjavio da mu je otac kazao da je Selimović prema njemu bio korektan.

Potvrdila je da je putem telefona razgovarala s Danilom Maličevićem, koji je bio u Komisiji za razmjenu, ali se ne može sjetiti kada. Selimovićeva Odbrana je prigovorila na iskaz svjedokinje.

Suđenje se nastavlja 10. februara.