Kadrić i ostali: Udarci Miralema Čengića
Ljubiša Dabić je ispričao kako je 2. jula 1992. do njegove kuće u Kula Banjeru kod Visokog došla vojska, među njima je bio i Miralem Čengić, za kojeg je rekao da ga je poznavao odranije. Kazao je da je Čengić “rovio po stvarima u kući i tražio oružje”, koje svjedok nije imao.
Svjedok je naveo da je odveden do kuće rođaka Mire Dabića, gdje je Čengić počeo da puca. Također je dodao da ga je Čengić tukao, a on pao na zemlju.
“Kada sam ležao dolje, stavio mi je nož ispod vrata i cijev puške na čelo”, izjavio je Dabić i dodao da ga je Čengić pitao da li bi volio da ga ubije ili zakolje, a da mu je on odgovorio da radi šta hoće.
Nakon što je Odbrana Čengića rekla kako je svjedok u ranijem iskazu naveo da mu je Čengić stavio nož na vrat i prijetio da će ga ubiti ako ne preda oružje, kao i da su svi vojnici bili pijani, Dabić je kazao da je moguće da su bili pijani.
Dok su bili ispred kuće Mire Dabića, svjedok je rekao da je Čengić udario njegovog oca i strica.
Nakon toga su, prema svjedoku, bili odvedeni u logor u kasarni “Ahmet Fetahagić”, gdje je proveo oko tri mjeseca. Tu je, kako je kazao, vođen na ispitivanje kod Mrče Halilovića, koji ga je također tukao.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Prema optužnici, oni su bili pripadnici Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Visoko, Oružanih snaga Armije BiH, Stanice javne bezbjednosti i Vojne policije Armije BiH u Visokom.
Miro Dabić je posvjedočio kako je 2. jula 1992. do njegove kuće u Kula Banjeru došao vojnik Armije BiH i rekao im da moraju izaći iz kuće. Kada je izašao, kako je opisao, vani su već bili “neki Srbi dovedeni iz sela”. Također je kazao da je među vojnicima prepoznao Miralema Čengića, koji je izveo Ljubišu Dabića.
“Miralem Čengić mu je stavio pušku na čelo i tražio da mu Ljubiša da oružje”, rekao je i dodao da je Čengić te prilike izvadio i bombu te prijetio da će ih ubiti.
Svjedok je kazao da su potom odvedeni u logor u kasarni, gdje je proveo oko pola godine.
Rekao je da je tamo dao izjavu Mrči Haliloviću, ali da ga on nije tukao, već se izderao na njega, zbog čega je imao traume. Dabić je dodao da je vidio kada je Halilović tukao jednu osobu.
Svjedok je ispričao da je od drugih logoraša imao saznanja da je upravnik logora bio Zijad Kadrić, kojeg je jedne prilike, dok je bio na kopanju rovova, vidio da je udario jednu osobu.
Odbrani je pojasnio da je Kadrić tu osobu udario samo jedanput te da više nije čuo da je zlostavljao nekoga od zatvorenika.
Suđenje će se nastaviti 22. januara.
