Revidirana Strategija za rad na predmetima ratnih zločina, čiji je rok produžen do kraja 2025., navodi da je Tužilaštvo BiH dužno raditi samo najsloženije predmete, dok se manje složeni upućuju entitetskim i pravosuđu Brčko distrikta, a pravni stručnjaci kažu da rok opet neće moći biti ispoštovan. Iz pravosuđa navode da problem u procesuiranju preostalih složenih predmeta predstavlja nedostupnost osumnjičenih i regionalna saradnja.

Misija OSCE-a u BiH navodi da su, zaključno s 1. julom ove godine, tužilaštva u BiH još uvijek imala preostalih 313 predmeta protiv 2.766 identifikovanih osumnjičenih, uz još gotovo 3.000 predmeta u kojima još uvijek nisu identifikovani osumnjičeni ili kojima nedostaju potrebne činjenice za utvrđivanje krivičnog djela.

“Iako poštivanje navedenih rokova doprinosi efikasnosti – ključnom elementu pravednog ishoda, propuštanje rokova ne oslobađa Bosnu i Hercegovinu njene međunarodne zakonske obaveze da provede istragu i procesuira predmete ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, koji ne zastarijevaju. Ova obaveza postoji do okončanja svih predmeta“, pojašnjavaju iz Misije OSCE-a.

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, veliki broj predmeta s još nepoznatim počiniocima je u radu Tužilaštva. Ivan Matešić, šef Odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, ranije je izjavio da će – od 130 predmeta – 15 do 20 posto biti s optužnicama. Za ostale predmete, kako tvrdi, bit će teško sakupiti dokaze.

“Treba biti pošten i kazati je li to sve može brže. I s naše i s ove druge strane. Je li može brže i od vlasti, jesu li se mogli stvoriti neki uvjeti, je li se može dozvoliti da se zaposli određeni broj tužitelja, da se završi ova priča. Sve to može”, rekao je Matešić.

Uprkos kritikama s kojima se suočava domaće pravosuđe u radu na provedbi Strategije, vršiteljica dužnosti predsjednika Suda BiH Minka Kreho smatra da bi situacija bila znatno gora da ovog dokumenta nije bilo.

“Da Tužilaštvo i završi podizanje optužnica u tih dvije stotine i nešto predmeta, koliko je ostalo, ne može Sud završiti čim dobije optužnicu. Trajat će to još”, rekla je Kreho u intervjuu za Detektor.

Strategije za okončanje predmeta ratnih zločina su, prema advokatici Tatjani Vasić, odavno izgubile svaki smisao, prvenstveno zbog činjenice da nisu predviđene nikakve posljedice za nepoštovanje uputstava iz tih dokumenata. Ona kaže da će ovi predmeti biti okončani prirodnim, a ne pravnim putem, imajući u vidu da sve veći broj svjedoka i osumnjičenih umire, ili ulazi u pozne godine kada i samo procesuiranje gubi svaki smisao.

“Komandni kadar iz perioda 1992–1995. su osobe koje su sada u poznim sedamdesetim i osamdesetim godinama, ako su uopšte živi. Zbog narušenog zdravstvenog stanja optuženih, suđenja se odvijaju neredovno, optužnice su i dalje bespotrebno preobimne, tako da je u obimnim predmetima veliko pitanje da li će optuženi dočekati pravosnažnost presuda“, kaže ona.

Vasić govori i da je upitan kvalitet optužnica, naročito u slučajevima komandne odgovornosti, a problem vidi u činjenici da u mnogim predmetima Sud BiH potvrđuje optužnice iako činjenični opis ne odgovara pravnoj kvalifikaciji.

Njeno mišljenje dijeli i advokatica Mirna Avdibegović i navodi da je problematično podizanje optužnica u kojima nedostaju elementi krivičnog djela koje se optuženima stavlja na teret, te ukazuje na potrebu sistemskog djelovanja.

“Zapravo je poražavajuće da je kvalitet optužnica iz godine u godinu, po mojoj ličnoj procjeni, sve slabiji, a trebao bi biti bolji, s obzirom na brojne reforme koje smo prošli, a koje očito još uvijek i prolazimo“, smatra Avdibegović.

Trend smanjenja optužnica, prema njenom mišljenju, bio bi logičan da su riješeni svi prioritetni predmeti koje je ustupio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, pa da se sada tužilaštva mogu baviti rješavanjem predmeta nižeg prioriteta.

“Ali to nije tako i to je konstatovano u svim izvještajima koji prate rad tužilaštava u odnosu na procesuiranje ratnih zločina“, dodaje ona.

Trend povećanog broja oslobađajućih presuda

Iz Misije OSCE-a kažu da su u proteklim godinama izražavali zabrinutost zbog visoke stope oslobađajućih presuda u predmetima ratnih zločina procesuiranim na državnom nivou, te da raspoložive informacije ukazuju na zaključak da je identičan trend prisutan i u 2024. godini.

“U skladu s ranijim preporukama Misije proisteklim iz praćenja sudskih postupaka, Tužilaštvo BiH ima najveću odgovornost za provedbu objektivne, sveobuhvatne i metodične analize kako bi ustanovilo zašto optužbe sadržane u optužnicama nisu potkrijepljene adekvatnim i uvjerljivim dokazima“, navode.

“Ta analiza trebala bi biti nešto više od opšteg prihvaćanja činjenice da predočeni dokazi nisu bili dovoljni za osuđujuću presudu, te bi trebala rasvijetliti faktore koji doprinose takvom ishodu, u cilju pružanja potrebnih informacija i poboljšanja pristupa krivičnom gonjenju optuženih u predstojećim postupcima“, kažu iz Misije OSCE-a.

Nedostupnost osumnjičenih i optuženih osoba, prema OSCE-u, i dalje je jedna od glavnih zapreka okončanju predmeta ratnih zločina u BiH i regiji, te se međunarodni akteri aktivno zalažu za otklanjanje dugogodišnjih prepreka regionalnoj saradnji pravosudnih organa.

“Međutim, stvarno rješenje ovog upornog problema zahtijeva, prije svega, političku volju i odlučnost lidera navedenih zemalja da se odupru političkom pritisku, ispune svoje međunarodne zakonske obaveze i provedu istragu, te procesuiraju krivična djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida“, ustvrdili su iz Misije OSCE-a.

Tužilac Matešić je ranije naveo da je više od 30 posto osumnjičenih nedostupno domaćem pravosuđu i da struka susjednih zemalja, gdje se nalaze neki od njih, nije problem.

“Ali to nije naša krivnja u smislu pravosuđa u BiH. Ni nas, ni Suda, ni bilo koga. To je stvar države, vlasti, političke vlasti u državi. I naravno da frustrira. Ružan je osjećaj. Vi ste potrošili vrijeme i on vam ode”, rekao je tužilac o nedostupnim osumnjičenima.

Odbijena optužnica

U 2024. godini – kada su tvrdili da su dodatno radili na svojoj transparentnosti – iz Tužilaštva BiH nikada nisu saopštili da je podignuta optužnica protiv Dragoljuba Jevtića za zločin protiv čovječnosti, sve dok Državni sud nije obavijestio Detektor da je doneseno rješenje kojim je optužnica odbijena. Naveli su samo da je podignuta u septembru, a odbijena rješenjem Suda koje je u novembru postalo pravosnažno, te nije za sada poznato mjesto i vrijeme zločina.

Iz Državnog suda smo tek nedavno dobili odgovor da je potvrđena optužnica za ratni zločin protiv civilnog stanovništva protiv Amela Isića, državljanina BiH i Švedske.

Iz Tužilaštva su prije nekoliko mjeseci saopštili da se Isić tereti da je, u svojstvu pripadnika bataljona “Vatra” Višegradske brigade Armije BiH, krajem 1992. godine učestvovao u napadu na selo Jošanica u općini Foča, kao i na okolne zaseoke, nastanjene uglavnom civilnim stanovništvom srpske nacionalnosti. Za zločine u Jošanici se trenutno u Sudu BiH vodi postupak protiv 13 bivših komandanata i pripadnika Armije BiH.

Zdravko Čvorić je optužen za silovanje na području Zvornika 1992., dok optužnica Boru Ivanovića tereti za višestruko silovanje žene bošnjačke nacionalnosti na području Foče. Protiv Šerifa Patkovića je podignuta optužnica za zločine protiv ratnih zarobljenika na području Zenice, a protiv Ramiza Durakovića za zločine na području Čajniča 1993. godine.

Iako je saopšteno krajem decembra prošle godine, zanimljivo je da je na stranici Tužilaštva objavljeno da su u ovoj godini podignute optužnice u dva predmeta za zločine na području Zvornika – prva protiv Dragana Spasojevića, Vinka Radovića, Dragomira Vasića i Petka Panića, a druga protiv Vidoje Blagojevića, Ivana i Milana Arapovića, Koste Pejića, Bože Radića, Mileta Savića, Mileta Blagojevića, Ljubiše Pejića, Steve Vasiljevića, Branka Pejića i Verice Radović, te za zločine na području Prijedora i Sanskog Mostra protiv Veljka Brajića, Slobodana Taranjca, Ranka Kaurina, Branka Dženopoljca i Draška Topića.

Bjekstva nakon pravosnažnih presuda

Sud BiH je pravosnažno osudio 27 osoba na 296 i po godina zatvora, dok je – od ukupno 35 oslobođenih osoba – njih 29 pravosnažno oslobođeno.

Najveće kazne – od po 20 godina zatvora – izrečene su Iliji Zoriću jer je u julu 1992. učestvovao u ubistvima žena i djece koji su bili u kući u prijedorskom selu Zecovi, te Almiru Sarajliću za ubistva 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane iz Šafradina kod Križančevog Sela i Dubravice na području Viteza počinjena 1993.

Presuda za zločine u prijedorskom selu Zecovi je, nakon višegodišnjeg suđenja, postala pravosnažna, te su osim Zorića osuđeni i Dušan Milunić na 12 godina, Zoran Milunić na 14, Zoran Stojnić na osam, Ljubiša Četić na pet godina zatvora, dok su Radovan Četić, Željko Grbić, Boško i Rade Grujičić, Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović oslobođeni optužbi. Na izdržavanje kazne nisu otišli Dušan Milunić, Ilija Zorić i Zoran Stojnić jer su u bjekstvu.

Najmanja kazna – od godinu i po zatvora – izrečena je Dušku Maksimoviću zbog zločina na području Kotor-Varoši počinjenih 1992.

Među nepravosnažno osuđenim su najveće kazne – od po 18 godina – dobili Boško Unčanin, Dragan Despot i Marinko Miljević, za učešće u ubistvima najmanje 74 civila u Velagićima kod Ključa 1. juna 1992. godine. Unčanin se nije pojavio na izricanju presude, pa je nakon 15-ak dana uhapšen na graničnom prelazu Rača, jer mu je bio određen pritvor. Na izricanju se nije pojavio ni Despot za kojim je Sud izdao naredbu za raspisivanje potjernice.

Među onima koji nisu pronađeni na adresi nakon što im je određen pritvor je Vukadin Spasojević, osuđen na 11 godina zatvora zbog zločina u višegradskom logoru “Uzamnica“, za kojim je izdata naredba za raspisivanje potjernice.

Najmanje nepravosnažne kazne – od po godinu i po zatvora – dobili su Samir i Husein Isaković, zbog zločina u Bužimu.

Iako je Sarajlić pravosnažno osuđen, u istom predmetu je sedam bivših komandanata i pripadnika Armije BiH oslobođeno za zločine nad zarobljenim pripadnicima HVO-a na području Viteza. Pravosnažno su optužbe oslobođeni Predrag Markočević i Marinko Đukić za zločine na području Teslića, Savo Tepić i Ilija Kurušić za zločine u Kotor-Varoši, Rade Macura za zločine u Bosanskoj Gradišci, Spomenko Novović i Borislav Pjano za zločine u Foči, Ranko Draškić i Savo Manojlović za zločine u Ilijašu, Miladin Trifunović za zločine u Vogošći, te Senad Gadžo, Zaim Laličić i Suljo Hebib za zločine u ilidžanskom naselju Hrasnica.

Nakon više od osam godina suđenja, Borislav Paravac, Andrija Bjelošević i Milan Savić su u prvostepenom postupku oslobođeni optužbi za zločin protiv čovječnosti u Doboju i Tesliću. Bjelošević je u drugom predmetu prvostepeno oslobođen krivice za zločine na području Dervente.

*Analiza se odnosi na podatke o broju optužnica i izrečenih presuda koje su prikupljene zaključno s 27. decembrom 2024. godine.