Buljubašić i ostali: Izvlačenje mrtvih žena, djece i muškaraca

Ahmed Sejdić. Foto: BIRN BiH

Radenko Obrenović kazao je da je bio pripadnik Petog bataljona Fočanske brigade, čija je komanda bila na brdu Preljuća. Rekao je da je 18. decembra 1992. došao kući u selo Vašadići kako bi proslavili slavu. Sutradan ujutro probudio ga je otac govoreći mu da je napadnuta Preljuća.

“Uzeo sam pušku, izašao. Ovo nije napad na Preljuću, ovo je napad na nas, pucali su u pravcu nas”, rekao je Obrenović, dodavši da je jedan stariji čovjek bio ranjen.

Kazao je da su dvojica komšija pružali otpor s gornje, a on i otac s donje strane. Naveo je da je u selu bilo desetak civila, te da nije bilo straža ni položaja. Uočio je pripadnike Armije BiH.

“Vidio sam ljude koji su prelazili iz Bjelica prema potoku… Pucali su u pravcu sela”, prisjetio se Obrenović.

Dodao je da su im se pridružila još dvojica komšija, a da je na kraju u pomoć stigao kamion s pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), te su uspjeli potisnuti pripadnike Armije BiH. Naveo je da je s jednog uzvišenja vidio kako gore kuće u više sela, a u Bjelicama je naišao na ugljenisano tijelo.

“Ispostavilo se da je to Nikola Stojanović, čovjek od nekih 70-80 godina”, rekao je svjedok.

Ispričao je na kojim su lokacijama nalazili mrtve mještane, a na jednom mjestu kod potoka ispod Hodžića je bilo 20 do 30 ubijenih žena, djece i muškaraca, čija su tijela izvlačili. Kako je naveo, primijetio je prostrelne i rane od noža, dok su nekima nedostajali dijelovi tijela.

Obrenović je kazao da je poslije rata čuo da je u napadu učestvovala “višegradska jedinica kojom je komandovao Sejdić”.

Ferid Buljubašić, Ahmet Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH, optuženi su za zločine počinjene na području Foče, Višegrada i Čajniča od augusta 1992. do februara 1993. godine.

Obrenović je braniocu Nerminu Mulaliću potvrdio da su pripadnici vojske s oružjem dolazili kućama u jošanička sela. Kazao je da je s nekoliko komšija pucao kada su napadnuti, ali je insistirao da su se branili.

“Oni su došli na moj kućni prag, na moju krsnu slavu i napali me”, rekao je svjedok.

Negirao je da su u Vašadićima držali straže i da je u Gapićima bila komanda, navodeći da je tu bila vojna kuhinja.

Za neka lica koja su pronađena mrtva, braniteljici Jesenki Rešidović potvrdio je da su bila pripadnici VRS-a. Braniteljica mu je predočila da je 2007. spomenuo određena lica za koja se pričalo da su učestvovala u napadu, ali ne i Sejdića. Obrenović je kazao da je vjerovatno zaboravio.

Odbrane su svjedoka ispitivale i o njegovom angažmanu dok se u junu nije vratio u Foču. Rekao je da je kao rezervista bio u Ustikolini, a onda u Sarajevu, ali nije želio da odgovori na detaljnija pitanja šta je radio, navodeći da to nema veze sa slučajem.

Svjedokinja Milanka Đoković kazala je da je živjela u Goraždu i da je majku Milju i sestru Milevu Jegdić posljednji put posjetila u maju u Gapićima. Svjedokinja je rekla da je izbjegla u Srbiju, gdje je čula za napad na Jošanicu.

Ispričala je da je poslije tri mjeseca uspjela da dođe na područje Foče i da je razgovarala sa nekim rođacima. Navela je da je Rada Blagojević bila kod njenih uoči napada i da je ranjena.

“One nisu uspjele pobjeći, nađeni su pred kućom ugljenisani”, kazala je Đoković.

Suđenje se nastavlja 21. januara 2025.