Buljubašić i ostali: Roditelji, braća, snaha i djeca stradali u Hodžićima

Ljuban Višnjić, nekadašnji ugostitelj pri Jugoslovenskoj narodnoj armiji, rekao je da je, u trenutku napada na Jošanicu 19. i 20. decembra, bio u Srbiji jer je otišao po platu, a da je o stradanjima saznao preko medija.

Svjedok je kazao da su tada poginuli njegova majka Zorka, otac Mukadin, braća Milan i Dragoljub, snaha Olga i njeno dvoje djece. Višnjić je naveo da su tada poginuli i članovi šire porodice, među njima i Stojka Višnjić, te da je u Hodžićima stradalo 18 stanovnika.

Ispričao je da su tijela tri ženske osobe pronađena u šumi, u blizini sela, a na dva tijela je bilo vidljivo da im je pucano u leđa, koja su nakon dolaska deminera prevezena u najbližu bolnicu, te potom sahranjena.

Na pitanje tužioca Vladimira Simovića šta je s kućama i objektima njegovog oca, svjedok je rekao da je sve popaljeno, te da je u Hodžićima bilo šest kuća.

Svjedok je kazao da je o tome ko je izvršio napad saznao u tramvaju u Sarajevu, jer je nakon rata radio u Rajlovcu. Tada mu je, ispričao je svjedok, revizor uzeo iskaznicu i, nakon što je vidio odakle je, rekao da je čuo za stradanja u Jošanici “i da je tu akciju predvodio Sejdić neki”.

Nerminu Mulaliću, braniocu Ferida Buljubašića, potvrdio je da su njegova braća bila u Vojsci Republike Srpske, te da su bili na liniji.

Jesenka Rešidović, braniteljica Ahmeta Sejdića, upitala je da li je Goja Višnjić radila u vojnoj kuhinji u selu Gapići, a svjedok je potvrdio da jeste.

Za zločine počinjene na području Foče, Višegrada i Čajniča od augusta 1992. do februara 1993. godine, optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.

Slavica Stojanović je ispričala da je u Brajkovićima živjela s roditeljima, stricom, strinom i njihovim djetetom, te da je u maju ili junu 1992. otišla kod sestre u Ustikolinu.

Svjedokinja je kazala da je 18. decembra posljednji put vidjela majku, koja ih je posjetila u Ustikolini, a zatim otišla u Jošanicu, te da je saznanja o dešavanjima u Jošanici i Brajkovićima dobila od Mladena Kulića.

“Sljedeće jutro krenula sam u prodavnicu i rekli su da je napadnuta Jošanica, Brajkovići, da sve gori”, kazala je svjedokinja.

Ispričala je da su tada poginuli njena majka, otac, stric i njegova žena i njihov sin Jovica. Rekla je da je tada bilo 56 žrtava i da je dobila saznanja od Kulića da je njen otac pogođen u predjelu glave, a majka u predjelu stomaka.

“On je njoj rekao da ne može ni sebi pomoći i da se snalazi sama”, izjavila je svjedokinja.

Kazala je da su tijela prebačena u mrtvačnicu u Foči i da su sahranjena, a da su kuća od oca i štala izgorjele, te da je u Brajkovićima bilo pet kuća. Rekla je da nikada nije dobila saznanja o tome ko je izvršio napad.

Advokat Mulalić predočio je iskaz iz istrage u  kojem je svjedokinja izjavila da je njen otac Branko povremeno držao straže, što je Stojanović potvrdila.

“Izlazio je gore, iznad kuće, golih ruku”, kazala je svjedokinja.

Advokat je upitao da li je stric bio vojno angažovan u Gapićima, a svjedokinja je odgovorila da jeste, u vojnoj kuhinji.

Suđenje se nastavlja 17. decembra.