This post is also available in:
Emitovanjem lažne presude, ruski mediji su stvarali iluziju o legitimnim ruskim operacijama, obmanjujući ne samo domaću već i međunarodnu publiku da vjeruje da je Rusija oslobođena optužbi, kaže Olga Yurkova, medijska stručnjakinja i suosnivačica StopFake.org.
“Oni u Rusiji emituju gore narative o cijeloj Evropskoj uniji (kako je to globalno zlo), a Zapadu drugačije, s ciljem potkopavanja povjerenja u EU, NATO, međunarodnu pravdu”, govori Yurkova za Detektor.
Oksana Poluliakh, stručnjakinja za medije i provjeru činjenica, kaže da je, tokom saslušanja u predmetu “Ukrajina protiv Rusije”, Rusija aktivno promovisala narativ da je u Ukrajini došlo do državnog udara, usljed čega su na vlast došle “nacističke snage”, te da je u takozvanom Donbasu u toku građanski rat.
“Istovremeno, Kremlj je koristio propagandnu taktiku optužujući ukrajinske vlasti za navodno sistematsko granatiranje i teroriziranje stanovnika Donjecke oblasti i uznemiravanje stanovništva koje govori ruski”, kaže Poluliakh.
Ovo nije jedini slučaj da mediji pod kontrolom Ruske Federacije tvrde da su međunarodne presude protiv Rusije beznačajne. Tako su Evropski parlament, koji je označio Rusiju kao “sponzora terorizma”, ismijavali kao nebitnu instituciju bez stvarnog utjecaja, navodeći da su takve odluke puke provokacije koje neće imati stvaran učinak. Ali ovakvo označavanje od strane Evropskog parlamenta izazvalo je dodatne sankcije i motivisalo razne vlade da se ekonomski i diplomatski distanciraju od Rusije.
Poluliakh napominje da je Rusija započela čak i agresivniji napad na međunarodne institucije nakon izdavanja naloga za hapšenje Vladimira Putina.
“Propagandisti su posebno optužili Sud za političku pristrasnost, tvrdeći da ispunjava ‘političke naredbe’ Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, i da je alat za podršku ‘zapadnoj dominaciji’ u svijetu. Također su tvrdili da je Rusija progonjena zbog svog humanitarnog rada i ‘zaštite stanovništva’ u Ukrajini”, navodi Poluliakh.
Kako Rusija koristi koncept “tribunala” u svojoj retorici
Ruski mediji koriste izraz “tribunal” u naporima da se Ukrajina prikaže kao “nacistička država” kojoj je potrebna denacifikacija, što je centralni narativ koji Rusija koristi da opravda invaziju na ovu zemlju.
Lažne vijesti o istragama ukrajinskih zločina u Donbasu i oformljavanju navodnog suda za Ukrajinu u Haagu, Rusija je širila čak i prije invazije punih razmjera na Ukrajinu. U isto vrijeme, Međunarodni krivični sud je naveo da je spreman istražiti ratne zločine počinjene na Krimu i u Donbasu. Ured tužioca je zaključio da postoje opravdani razlozi za sumnju da su u kontekstu situacije u Ukrajini počinjeni zločini protiv čovječnosti i ratni zločini.
Ovaj ured svake godine objavljuje dokaze o zločinima zabilježenim na privremeno okupiranim teritorijama, a koji uključuju mučenje, ubistva, napade na civile i objekte, seksualno nasilje i druge. Iz ovog ureda su naveli i da je Kremlj u potpunosti propustio da sarađuje u istrazi tih zločina.
Medijski stručnjaci su među ruskim dezinformacijama uočili i narativ o tome da su međunarodni sudovi pod “ogromnim pritiskom kolektivnog Zapada”, čime nastoje diskreditovati sudske odluke nepovoljne za Rusiju.
Nakon zajedničke tužbe 32 zemlje koje su osudile rusku invaziju pod lažnim izgovorom “genocida u Donbasu”, ruski mediji optužili su Međunarodni sud pravde da je podlegao “zapadnoj propagandi”, čime se pokušava skrenuti pažnja s vlastitih postupaka Rusije potkopavajući legitimitet sudskih postupaka.
Uprkos svim dezinformacijskim naporima, slučaj je rezultirao utvrđivanjem kršenja prava od strane Rusije, a Međunarodni sud pravde je djelimično udovoljio zahtjevu Ukrajine. Iako se ovaj slučaj ne doživljava kao potpuna pobjeda za Ukrajinu, on je već postavio presedan za druge zemlje u budućnosti.
Sarah Ochs, profesorica na Univerzitetu u Louisvilleu, tvrdi da kontinuirani propagandni napadi na Međunarodni krivični sud i druge sudove mogu ugroziti autoritet tih institucija i ometati njihovu sposobnost da počinioce izvedu pred lice pravde. Prema Ochs, međunarodni sudovi moraju usvojiti čvršći pristup borbi protiv dezinformacija, uključujući napore u području strateških komunikacija kako bi se educirala javnost i povećala transparentnost njihovih odluka.
