Duraković: Svjedoci vidjeli zapaljene kuće

Čajniče, Foto: BIRN BiH

Svjedok Vojo Pjević ispričao je da nije bio vojno angažovan kada je iz Sarajeva došao u Čajniče, gdje je zatekao “uzburkanu” situaciju.

Posvjedočio je da je prilikom napada vojske Armije Bosne i Hercegovine u februaru 1993. na Čajniče krenuo prema Šapićima, u kojima je gorjela Rajkova kuća, koja je udaljena oko 200 metara od kuće svjedokove majke. Rekao je da je to vidio iz sela Trpinja, u kojem je zatekao Čedu Popovića te Branu i Njegoša Mašića, pa su zajedno krenuli ka Šapićima.

Svjedok je kazao da su neki od njih bili naoružani, ali da nisu imali naredbu da idu ka Šapićima te da niko među njima nije komandovao kretanjem.

Ispričao je da je kod Šapića zatekao majku i brata, koji su krenuli bježati prema granici s Crnom Gorom.

“Kažu, puna im je kuća pripadnika Armije BiH”, rekao je Pjević.

Svjedok je izjavio da je prilikom paljbe u Šapićima, u kojoj su učestvovale obje strane, ranjen Rajko Pjević, koji je bio u “običnom” odijelu i koji nije bio vojno angažovan.

Rekao je da se potom zaputio prema Kovačevićima, gdje je zatekao stanovnike Šapića i saznao da je Darinka Pjević poginula.

“Bila je u štali, muzla krave. Čim je preko vrata, metak u čelo”, kazao je Pjević.

Na pitanje tužioca Dževada Muradbegovića, svjedok je rekao da se u selu Trpinje i na lokalitetu Pisanice nalaze objekti Vojske Republike Srpske (VRS).

Na pitanje branioca Denisa Ajkića, kazao je da nije vidio ko je i na koji način zapalio Rajkovu kuću.

Odbrani je kazao da je u Trpinju zatekao pripadnike VRS-a, te zajedno s njima krenuo u Šapiće. Na pitanje branioca da li su bili naoružani, svjedok je rekao da on nije. Branilac mu je predočio zapisnik s ranijeg saslušanja kada je kazao da su svi bili naoružani. Pjević je na ročištu rekao da nije siguran.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da nije vidio tijelo Darinke Pjević, te da prilikom obostrane paljbe nije prepoznao nikog od pripadnika Armije BiH.

Ramiz Duraković se optužnicom tereti da je, u svojstvu komandanta 43. brigade Armije BiH, znao za počinjene zločine, a nije poduzeo nužne i razumne mjere da kazni počinitelje, nakon što su pripadnici brigade 14. februara 1993. napali položaje VRS-a na lokalitetu Pisanica i selo Šapići, u kojem nije bilo vojnih ciljeva. Prema navodima optužnice, u Šapićima je ubijen jedan, a ranjena dva civila srpske nacionalnosti te zapaljene dvije kuće.

Svjedok Branko Mašić posvjedočio je da je bio vojno angažovan u Čajničkoj brigadi u selu Pisanica. Rekao je da u Šapićima nije bilo vojnog objekta.

Ispričao je da je u februaru 1993. bio u kući kada je čuo pucanje, te je krenuo na položaj prema Pisanici, odakle je poslan po municiju. Tada je vidio da gore kuće Miloša Pjevića i Rajka Pjevića.

Izjavio je da je krenuo s dvojicom muškaraca prema Šapićima, da pomogne “nejači”. Naveo je da su bili naoružani, ali da nisu išli po naredbi.

Na putu ka Šapićima, ispričao je, razdvojili su se.

“Ja otišao lijevo, oni desno, prema Rajkovoj i Miloševoj kući”, rekao je Mašić i konstatovao da, iz potoka u kojem je stajao, nije mogao vidjeti te dvije kuće.

Ispričao je da je potom zarobljen te da je bio zatočen u Goraždu pet mjeseci. Po povratku u Šapiće čuo je da su Darinka Pjević i Rajko Pjević poginuli.

Odbrana nije imala pitanja za ovog svjedoka.

Tužilaštvo je na ovom ročištu uložilo i kopiju zapisnika o saslušanju svjedoka Voje Pjevića.

Suđenje će biti nastavljeno 5. decembra.