Živojin Majstorović (lijevo) s braniocem Dragišom Mihajlovićem. Foto: BIRN BiH
Sena Durić je rekla da je 1992. živjela u selu Durići nedaleko od Vlasenice i da je mještanima putem megafona naređivano da predaju oružje, nakon čega je uslijedio prvi napad.
“Narod je pobjegao u šume. To je bilo prije mjeseca juna, i poginuo je moj daidžić Hilmo. Ljudi bi se vratili kasnije do kuća kako bi našli nešto da jedu”, kazala je Durić i dodala da bi po šumi navečer padale granate.
Svjedokinja je potom nabrojala mještane koji su ubijeni tokom drugog napada na selo Duriće, među kojima je bila njena majka i djevojčica koja je tada išla u sedmi razred osnovne škole. Durić je rekla da je među mještanima bilo još jedno ranjeno dijete. Također je kazala da je jedan muškarac izgorio na ulazu svoje kuće, te da je kosti našao njegov sin.
“Izgorjelo je cijelo selo”, rekla je svjedokinja.
Nakon što su ih uočili srpski vojnici, doveli su ih do Vlasenice, koja je, prema njenim riječima, oko osam kilometara od Durića. Tu su ih dočekali autobusi za Cersku, ustvrdila je svjedokinja.
“Neku visoku djecu nisu htjeli pustiti da uđu, a neke žene su govorile kako u Cerskoj neće imati šta jesti. Na to su im srpski vojnici rekli: ‘Jedite travu’”, kazala je Durić.
Ispričala je kako je njen brat Munib otišao u policiju, “odakle nije izašao”, te da je prije rata pronađen u masovnoj grobnici.
Durić je svjedočila na suđenju Živojinu Majstoroviću, Radenku Dubočaninu i Radosavu Saviću, koji su optuženi za zločin protiv čovječnosti. Prema optužnici, oni su 2. juna 1992. ili približno tog datuma, obučeni u maskirne uniforme s čarapama na glavi, na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana je ubijeno više od 23 osobe.
Majstorovićeva Odbrana je pitala svjedokinju gdje je prvi put vidjela srpske vojnike, na što je ona odgovorila: “Na Rakiti.”
Tužilac Marušić je pročitao i iskaze preminulih planiranih svjedoka, među kojima je izjava Džemile Vejzović u kojoj je rekla kako su postojala dva napada na selo Duriće i da je u jednom od njih pogođena, pa kasnije umrla djevojčica od 14 godina.
Fatima Memić je, u iskazu koji je dala tokom istrage prije nikoliko godina, navela kako je čula da je njenog ranjenog brata iz Durića nakon naredbe “ubio srpski vojnik pucnjem u leđa”.
Pročitan je iskaz i Behare Kunančić u kojem je ispričala da je u napadu na selo Džamdžići ubijeno sedam osoba. Dok je ona autobusom prebačena u Kladanj, stoji u iskazu, njen suprug i dva sina poginuli su u pokušaju da se domognu Kladnja.
Odbrane Dubočanina i Savića uložile su prigovore na iskaze, smatrajući da se radi o nezakonitim dokazima.
Termin nastavka suđenja bit će određen naknadno.
