Zvornik. Foto: BIRN BiH
Svjedok – kojem, prema odluci Suda BiH, nije dozovoljeno objaviti identitet – ispričao je kako je grad Zvornik napadnut 8. aprila 1992. godine, te da se, u obljižnem selu gdje je bio, mogla čuti pucnjava. Kazao je da je s porodicom i drugim stanovništvom napustio selo, ali da se nekolicina njih, među kojima je bio i on, vratila nakon pet-šest dana.
Pojasnio je da su se ljudi vratili jer su Srbi prolazili kroz selo i megafonom pozivali na suživot svih stanovnika i garantovali bezbjednost.
Svjedok je naveo da su noću spavali u šumi, te da su selo u konačnici napustili 25. maja 1992. godine. Kako je pojasnio, s dugim stanovništvom, kojeg je bilo 4.000 do 5.000, bio je u Klisi, koju je napustio s nekoliko osoba krajem maja.
Ispričao je kako ima saznanja da su 1. juna 1992. u Bijelom Potoku muškarci razdvojeni od žena i djece, te da je oko 700 njih natovareno u kamione i odvezeno u TŠC u Karakaj. Među njima su bili njegov otac, amidža i drugi muškarci iz njegovog sela.
Kako je pojasnio, nakon izvjesnog vremena komšija mu je pričao da su muškarci zatvoreni u TŠC-u bili tučeni, a da mu je tu čak ubijen i amidža. Naveo je kako mu je komšija rekao da je tu ubijeno oko 100 do 150 osoba.
Svjedok je kazao da mu je komšija ispričao da su zatvoreni muškarci bili odvezeni do klaonice za stoku i tu strijeljani.
“Kad su vojnici otišli po drugu turu, on je uspio iz tih mrtvih da se izvuče i pobjegne kroz polja, i rijekom Sapnom došao je do Sapne”, rekao je svjedok.
Dodao je i kako je čuo da su tijela odvezena u masovne grobnice, te da su posmrtni ostaci njegovog amidže pronađeni u grobnici “Berbića mezarje”.
“Moj otac pronađen je u masovnoj grobnici ‘Crni vrh’”, kazao je svjedok i dodao da se radilo o sekundarnoj masovnoj grobnici. Također je rekao kako ima saznanja da je oko 400 tijela ekshumirano i identifikovano, a da se traga za još oko 250.
Optužnica tereti bivšeg komandanta Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske Vidoja Blagojevića i pripadnike Karakajske čete – Ivana i Milana Arapovića, Kostu Pejića, Božu Radića, Mileta Savića, Mileta Blagojevića, Ljubišu i Branka Pejića te Vericu Radović – za zločin protiv čovječnosti počinjen u okviru širokog i sistematičnog napada na području Zvornika.
Optužnica obuhvata nečovječna postupanja, prisilne nestanke i ubistva. Prema optužnici, oko 400 muškaraca je od 1. do 5. juna bilo nezakonito zatvoreno u Karakaju, nakon što su u Bijelom Potoku odvojeni od žena i djece.
Žarko Savić je ispričao da je bio u radnoj jedinici i da je vršio premještanje tijela iz masovnih grobnica. Tužilaštvo mu je čitalo dijelove iz izjave iz 2019. godine na koje se svjedok izjašnjavao.
Potvrdio je dio iskaza prema kojem je kazao da je 1995. ili 1996. godine vršio premještanje tijela s drugim osobama. Odbrana Blagojevića je ukazala da svjedok govori o drugim događajima i van vremenskog perioda iz optuženice, na šta je Tužilaštvo reklo da se o izmještanju tijela u tom vremenskom periodu govori u optužnici.
Savić je negirao da je u ranijem iskazu izjavio kako je čuo da su u TŠC-u bili “zatvoreni neki civili”.
Treći svjedok Sreten Lazarević, nekadašnji rezervni policajac u Zvorniku, ispričao je da je radio na poslovima obezbjeđenja objekata u Zvorniku i da je 20. aprila 1992. godine formiran zatvor na ekonomiji, gdje je bio raspoređen.
Lazarević nije završio sa svjedočenjem jer je suđenje prekinuto nakon što je optuženi Vidoje Blagojević kazao da se ne osjeća dobro, a Sud naložio da se pozove hitna pomoć.
Nastavak suđenja zakazan je za 18. novembar.
