Brajić i ostali: Ljudi iz Briševa dovedeni u “Krings“ u Sanskom Mostu

Enes Karabeg je kazao da je bio liječnik u Domu zdravlja u Sanskom Mostu, da je u proljeće 1992. dobio otkaz, kao i da je tada njegov kolega, stomatolog Alagić, ubijen snajperom.

Ispričao je da je aktivnosti u Sanskom Mostu realizirao Krizni štab i Srpska demokratska stranka (SDS), a provodila ih Šesta krajiška brigada. Granatirani su, prema Karabegovim riječima, dijelovi opštine u kojima je živjelo bošnjačko stanovništvo, koje je ubijano, a njihove kuće su paljene.

“Gradska džamija ja bila minirana. Porušeno je svih 27 džamija i sve katoličke crkve su sravnjene sa zemljom”, kazao je svjedok i dodao da je civilno stanovništvo odvedeno u logore.

Karabeg je rekao da je tokom jula i augusta 1992. u logoru “Krings“ proveo 40 dana, kada je bilo zatvoreno između 700 i 1.000 ljudi, te da je veliki broj logoraša odatle odveden u druge logore, najviše u logor “Manjača.

“Uslovi u tom logoru su bili loši“, rekao je svjedok i naveo da je bilo smrtnih slučajeva, nastalih kao posljedica premlaćivanja.

Svjedok je izjavio da su u “Krings“ dovedeni i ljudi iz Briševa koji su, prema njegovim riječima, izgledali jadno, i pričali su o doživljenim strahotama.

Predsjedavajućem Sudskog vijeća Braci Stuparu je rekao da su ljudi iz Briševa opisivali kako su ubijani na kućnim pragovima, a žene silovane.

Veljko Brajić, Slobodan Taranjac, Ranko Kaurin, Branko Dženopoljac i Draško Topić optuženi su za napade na Briševo i druga sela u opštinama Prijedor i Sanski Most, nastanjena uglavnom stanovništvom hrvatske nacionalnosti. Kako se navodi, 24. i 25. jula ubijena je najmanje 61 žrtva, životne dobi od 16 do 81 godine.

Brajić je optužen u svojstvu načelnika Štaba Šeste sanske brigade, Taranjac kao predsjednik Kriznog štaba Ljubija i de facto komandant Teritorijalne odbrane Ljubija, Kaurin kao vršilac dužnosti i de facto komandant Trećeg bataljona, Dženopoljac kao komandant Devetog bataljona Šeste sanske brigade, a Topić kao pripadnik neidentificirane formacije.

Svjedok Branko Bjekić je rekao da je bio komandir Stanice milicije u Ljubiji i da je 18. maja 1992. održan sastanak predsjednika stranaka i mjesnih zajednica, kojem je prisustvovao i optuženi Taranjac koji je, prema njegovim riječima, bio na čelu Kriznog štaba Ljubija.

“Razgovor je bio za davanje lojalnosti novoj vlasti i prikupljanje naoružanja od stanovništva“, dodao je svjedok i kazao da je prije toga u Prijedoru vlast preuzeo SDS.

Svjedok je rekao da je optuženi i njemu uveo određene zabrane.

“Prvo, zabranio mi je da odlazim na spavanje u Prijedor”, kazao je Bjekić.

Svjedok je ispričao da je dio stanovništva Ljubije skupljen i odveden na stadion, kada se čulo za ubistvo Smaje Ikanovića, te prijavljeno jedno silovanje.

Bjekić je izjavio da je jednom otišao i u Briševo i vidio kako su ljudi odatle, uglavnom Hrvati, odvedeni u Prijedor, te je čuo da je među njima Drago Tokmadžić podlegao nakon udaraca.

Svjedok je kazao da je u logor “Omarska“ odveden 28. jula 1992., a poslije raspuštanja na “Manjaču”, zatim u “Batković”. Rekao je da je razmijenjen 29. juna 1993.

Brajićevoj Odbrani je naveo da je na punktu u mjestu Hambarine ubijen srpski vojnik.

Nastavak suđenja je 6. novembra.