Sumnja u procedure izbora članova Komisije za odlučivanje o sukobu interesa

Zajednička komisija za administrativne poslove je na sjednici u augustu utvrdila rang-listu od ukupno 16 kandidata, od kojih bi njih sedam bilo izabrano u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Sekretar ove komisije je ujedno i najbolje rangirani kandidat za Komisiju za odlučivanje o sukobu interesa u institucijama na nivou BiH, zbog čega u Transparency Internationalu (TI) BiH izražavaju sumnju u procedure.

“Sama činjenica da se u startu nije osiguralo da nema barem te sumnje ili utiska, da odmah u startu pri izboru članova dolazi do nekog potencijalnog uticaja na donošenje odluka, nažalost, ne ulijeva preveliku nadu u novi zakon”, kazala je Ivana Korajlić, direktorica Transparencyja.

Ona je objasnila da nije u pitanju nezakonitost jer se sekretar izuzeo, ali ostavlja dovoljno sumnje u sam postupak izbora kandidata.

Ranija komisija formirana je na osnovu zakona iz 2013. godine i činili su je članovi Doma naroda, Predstavničkog doma Parlamenta i Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, što su međunarodni partneri ali i nevladine organizacije kritikovali zbog političkog uticaja u donošenju odluka.

Komisija se, po novom zakonu, formira raspisivanjem javnog poziva, a kandidati ne smiju biti članovi političkih stranaka posljednjih pet godina, niti delegati i zastupnici, odnosno članovi bilo kojeg nivoa vlasti.

Korajlić podsjeća da je prethodna komisija po tom principu u prošlom mandatu održala samo tri sjednice – dvije u 2023., kada nije izrečena nijedna sankcija, i jednu u 2024. godini.

“Svi predmeti iz 2023. godine razmatrani su 2024. godine, na sjednici na kojoj je usvojeno osam odluka o pokretanju postupka, jedna o nepokretanju postupka, pet odluka o sankciji i tri odluke o obustavi postupka”, kazala je Korajlić, pojašnjavajući da su sve odluke donesene na jednoj sjednici.

Ona objašnjava da se sjednice nisu sazivale zbog nemogućnosti postizanja kvoruma, jer su političke stranke onemogućavale okupljanje sjednica i odlučivanje o postojanju sukobu interesa njihovih stranačkih kolega.

Nakon što je Vijeće ministara usvojilo Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama na nivou Bosne i Hercegovine u martu ove godine, što je i jedan od uslova za približavanje zemlje Evropskoj uniji, Komisija nije održavala sjednice jer se po odredbama novog zakona podrazumijevalo formiranje potpuno drugačijeg saziva Komisije.

Ovaj zakon bi trebao bolje sprečavati sukob interesa javnih funkcionera, ali i vanjski uticaj na njih, te ojačati integritet i transparentnost njihovog rada kako bi se smanjila korupcija i ojačalo povjerenje građana u institucije. Korajlić ostavlja prostor za sumnju, uprkos pojedinačnim dobrim odredbama.

“Jedino što je, naravno, svakako bolje je da ne dolaze iz Parlamenta i političkih stranaka, iako je tu teško garantovati da nisu predstavnici nekih političkih stranaka”, poručila je Korajlić.

Sukob interesa postoji u situacijama u kojima izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici imaju privatni interes koji utiče ili može uticati na zakonitost, otvorenost, objektivnost i nepristrasnost u obavljanju javne funkcije. Prema Zakonu, političari koji obavljaju javnu funkciju ne mogu biti istovremeno na dvije nespojive funkcije gdje bi se sukob interesa mogao stvoriti. Zbog toga svi javni funkcioneri moraju podnijeti ostavku na svaku od nespojivih funkcija i poslova, najkasnije u roku od tri dana nakon preuzimanja javne funkcije.

Prema nedavno usvojenom zakonu, Komisija za utvrđivanje sukoba interesa donosi odluke većinom. Ukoliko se radi o odlukama koje se tiču prijedloga za razrješenje nosilaca javnih funkcija, mora postojati konsenzus ili se primjenjuju dvije trećine glasova. S druge strane, novim zakonom je uvedena i opomena kao jedna od mjera koja se može izreći nosiocu javne funkcije za povrede ovog zakona.

Jedna od najvažnijih odredbi Zakona, zbog čega ona i postoji, jeste provjera tačnosti podataka iz izvještaja nosilaca javnih funkcija, a koja, prema ovom zakonu, nije dovoljno precizno definisana jer se navodi da će institucije, tijela i pravne osobe sarađivati s Komisijom prilikom dostavljanja podataka, ali ih ne obavezuje da to i čine.