Živojin Majstorović (lijevo) s braniocem Dragišom Mihajlovićem. Foto: BIRN BiH
Fatija Kuljančić kazala je da je sa suprugom i sedmero djece živjela u Durićima, koje su srpske snage priv put napale u maju 1992.
“Kad su nas opet napali, nismo se ni vratili kućama… Nismo se mogli vratiti kad su nam sve živo popalili“, navela je svjedokinja.
On je ispričala da su se poslije drugog napada sakrili u šumu Huberi i da je tu kod potoka poginuo njen sin Dževad.
“Zemlja se tresla koliko su pucali“, prisjetila se Kuljančić, dodajući da su ih nakon dva sata pozvali da izađu iz šume.
Navela je da su, kad su izašli, tu bile njihove komšije iz Lukića i da je njenog supruga Hasiba ubio čovjek koga su zvali Dim. Tada su, kako je kazala, ubijeni i njen svekar Alija, te još četvorica muškaraca.
Kazala je da je s preostalima odvedena u logor “Sušica”.
Na pitanje branioca Radeta Golića, Kuljančić je potvrdila da je mislila na Bobana Majstorovića zvanog Dim.
Živojin Majstorović, Radenko Dubočanin i Radosav Savić optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Prema optužnici, oni su početkom juna 1992. – obučeni u maskirne uniforme s čarapama na glavi – na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana je ubijeno više od 23 osobe.
Svjedok Izet Durić rekao je da je živio u Piskavici i da ga je 2. juna probudila pucnjava. Kazao je da je prema njegovoj kući išao transporter, te da su vojnici rekli da pođe s njima. Ispričao je kako je jedan vojnik rekao da ih ostave, a drugi da je bolje da ih oni pokupe jer bi ih neko drugi mogao ubiti.
Durić je rekao da je s još nekoliko mještana krenuo i da je, kada su došli do Druma, vidio više ubijenih.
“Troje djece pobijenih… Ubijen Ekrem i Meho, otac mu“, prisjetio se svjedok, navodeći imena još trojice mještana.
On je kazao da je odveden u “Sušicu”, gdje su poslijepodne dovedeni i njegova supruga i četvero djece.
Suđenje se nastavlja 28. oktobra.
