Miljanović i ostali: Saznanja o ubistvu sestre i njene porodice

Nedim Hamidović je ispričao da su njegova sestra Derviša i zet Muharem Sarajlić s djecom stanovali u bijeljinskom naselju Bukreš.

Svjedok je rekao da tada nije bio u Bijeljini i da je od majke saznao za ubistvo sestre, odnosno da je na njenu kuću bačena bomba.

Hamidović je kazao da je, nakon što je saznao za ubistvo sestre i njene porodice, tragao za posmrtnim ostacima u Beogradu i Sremskoj Mitrovici, ali da je to bilo bezuspješno. Kasnije su, kako je rekao, otkriveni posmrtni ostaci.

Ispričao je da je za vrijeme dženaze njemu došlo pismo od nekoga ko je bio prisutan u toj operaciji, jer je u pismu napisano kako je akcija protekla.

“Imam sve, ali nemam sna”, kazao je svjedok da je pročitao u dobivenom pismu.

Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću zvanom Dizna, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, na teret se stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine. Samardžija je optužen i da je na obali Drine iz neposredne blizine pucao u trojicu muškaraca koje je policija privela 11. septembra 1992.

Svjedokinja Violeta Bajalović je ispričala da je 1992. stanovala u bijeljinskom selu Popovi u Bijeljini s roditeljima i sestrom, te da se u septembru 1992. s prijateljicom nalazila u kafiću čiji je vlasnik bio njen tadašnji momak Luka Simić. Navela je kako je Simić nju i kolegicu vozio kući u Popove, kada su ih, dok su se kretali kroz naselje Bukreš, zaustavili ljudi u uniformama.

“Bilo je nešto svjetlije, da li neki kamiončić, i naoružani ljudi su Luku izveli”, prisjetila se svjedokinja, te je dodala da se njen momak vratio u auto nakon pet minuta. Kazala je da se sjeća da su mu rekli da su ga tada “provjeravali ili provjerili”.

Ispričala je da je poslije telefonom pozvala Simića, koji joj je rekao da na putu poslije nije bilo nikoga.

Tužilaštvo je uložilo zapisnik iz 2008. u kome je Bajalović izjavila da je saznala da je stanovništvo iz svojih kuća protjerano i ubijeno.

Svjedokinja Dila Hrnjić je ispričala da je 1992. godine stanovala u Bijeljini sa svojim suprugom i kako je saznala da je Naila Džafić, sestra njene strine, nastradala u ovom ogradu, te da ne zna šta je bilo s njenim stricem i strinom.

Na upit Tužilaštva da li zna šta se desilo s porodicama Malagić, Sejdinović i Sarajlić, kazala je da je čula da su pobijeni, te je dodala kako “žene svašta pričaju”.

Negirala je da je u svom iskazu 2021. godine izjavila da se pričalo kako su bijeljinske porodice tjerali da se isele iz svojih kuća. U ranijem iskazu je navela da se tada pričalo da se moraju iseliti, milom ili silom.

Tužilac Ivan Matešić pročitao je iskaz preminulog svjedoka Mehmedalije Mujdžića u kojem je rekao da se sjeća da je 24. septembra 1992. bio na sijelu kod komšije Izedina Sarajlića, kada je bilo prisutno još ljudi iz Bukreša.

Od komšije je, kako je kazao, saznao da su ti stanovnici išli u policiju da traže da ih se zaštiti. U povratku kući, ispričao je, vidio je dvojicu policajaca koji su na uniformama imali bijele rukave. Prema iskazu, to mu je bilo drago jer je pomislio da su policajci došli da ih zaštite.

Ispričao je da je narednog dana saznao da su odvedene komšije iz Bukreša.

“Sudbina porodica se nije znala dok nisu ekshumirani”, naveo je Mujdžić u iskazu.

Suđenje se nastavlja 7. oktobra.