BiH još uvijek daleko od pružanja brze i djelotvorne reparacije žrtvama ratnih zločina

Parlament i Vijeće ministara BiH. Foto: BIRN BiH

Ova neformalna koalicija organizacija civilnog društva podsjeća da je poricanje i veličanje ratnih zločina i zločinaca, iako kriminalizirano od 2021. godine intervencijom bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka stalna pojava u javnoj sferi, posebno od strane političkih predstavnika Republike Srpske.

Do 2024. godine podignuta je i potvrđena samo jedna optužnica u slučaju veličanja ratnih zločinaca.

Vojinu Pavloviću se trenutno sudi u Sudu BiH za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Prema optužnici, on je, između ostalog, 10. marta 2023. na raskrsnici iznad semafora u Bratuncu postavio transparent s likom bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića koji je presudom međunarodnog suda osuđen za genocid i druge ratne zločine u BiH.

U odnosu na pristup pravdi, Izvještaj naglašava da ne postoji šema reparacija na nivou cijele države te da se žrtve ratnih zločina moraju snalaziti u složenim procedurama kako bi ostvarile svoja prava.

“Nikada nije uspostavljen administrativni kolektivni program reparacija kroz koji bi sve žrtve u BiH dobile lak pristup odšteti i drugim neophodnim mjerama reparacije, pod jednakim uslovima i uz isti nivo zaštite prava. Primjena zastare na građanske parnice koje podnose žrtve, koje žele da traže odštetu, i dalje dovodi do toga da se žrtvama naplaćuju sudske takse za neuspjele zahtjeve za obeštećenje, posebno od Republike Srpske”, zaključuje izvještaj.

Izvještaj čijoj realizaciji je doprinijela i Balkanska istraživačka mreža u Bosni i Hercegovini, navodi da je BiH još uvijek daleko od pružanja adekvatne, brze i djelotvorne reparacije žrtvama ratnih zločina prema međunarodnim standardima, te podsjeća da je Zakon o zaštiti civilnih žrtava ratnih zločina u Federaciji usvojen u julu 2023., koji je prvi put priznao djecu rođenu iz seksualnog nasilja u ratu i dao im prava.

U odnosu na Revidiranu nacionalnu strategiju, čije je trajanje predviđeno do kraja 2025., procjenjuje se da se dio koji nije implementiran sastoji od preko tri hiljade prijavljenih ratnih zločina, za koje nema identifikovanog osumnjičenog ili još uvijek nije uspostavljena komisija za ratne zločine pred sudovima BiH, navodi Izvještaj.

“Logistički je nemoguće procesuirati sve predmete do kraja 2025. godine. Pravosudne institucije tvrde da nemaju dovoljno osoblja i sredstava, ali neki od glavnih razloga za dijelove koji nisu implementirani su nedostatak regionalne i međunarodne saradnje, osoblje ne procesuira efikasno predmete ratnih zločina, zemlje u kojima borave osumnjičeni nisu spremne da ih izruče ili traže ustupanje krivičnog gonjenja, ali ne pokreću proces”, pojašnjava se.

Detektor je ranije pisao da Odjel za integritet Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH još uvijek nije operativan, što dovodi do kašnjenja u imenovanju novih pravosudnih kadrova, te je produžen rok za formiranje Odjeljenja za provjeru finansijskih izvještaja nosilaca pravosudnih funkcija.

“Presude za ratni zločin seksualnog nasilja i dalje su ispod zakonskog minimuma, u slučaju priznanja krivice, nedosljedne u kontekstu olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, ako je počinitelj u krvnom srodstvu ili se dobro ponašao u sudnici i favoriziraju počinitelja umjesto žrtava”, navodi se u Izvještaju.

Inicijativa civilnog društva BiH za Univerzalni periodični pregled je neformalna koalicija 14 organizacija civilnog društva iz cijele BiH, koje djeluju u različitim oblastima promocije i zaštite ljudskih prava, a među kojima je Sarajevski otvoreni centar (SOC), kao i Balkanska istraživačka mreža BiH (BIRN BiH).

U Izvještaju se navodi da tranzicija jednostavnijih predmeta na domaće sudove ide sporo, dok je dodatni izazov nedostupnost optuženih pravosuđu zbog dvojnog državljanstva Hrvatske i Srbije.

“Veliki broj oslobođenih koji su bili optuženi za ratne zločine ukazuje na loš kvalitet optužnica i manjak stručnosti tužilaca“, stoji u Izvještaju, kao i da je desetine povratnika napadnuto u svojim lokalnim zajednicama, a incidenti ostali neprocesuirani.

Izvještaj navodi da mnogi ciljevi i aktivnosti koje su postavljene u Akcionom planu za unapređenje stanja ljudskih prava i osnovnih sloboda LGBTI osoba u BiH za period od 2021. do 2024. još uvijek nisu implementirani, te podsjeća da je tokom marta 2024. usvojen novi Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama na nivou BiH.

“U Republici Srpskoj, izmjene važećeg zakona sada omogućavaju javnim funkcionerima da vode organizacije koje se finansiraju iz javnog budžeta, čime se legalizuju sukobi interesa, uprkos prigovorima civilnog društva. U Federaciji, Zakon o sprečavanju sukoba interesa se ne primjenjuje od 2013. zbog nepostojanja posebnog tijela za rješavanje pitanja sukoba interesa”, pojašnjava se u Izvještaju, kao i da izvršna i zakonodavna vlast treba da usklade pravni okvir koji reguliše sukob interesa s globalnim standardima.

Ova Inicijativa, između ostalog, u svom izvještaju navodi da pojedinci koji prijavljuju korupciju u BiH ne uživaju nesmetan pristup pravdi, niti odgovarajuću zaštitu te da na državnom nivou postoji Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH, ali je on nepromijenjen od njegovog usvajanja 2013., te sadrži samo 14 članova.

Prema Izvještaju, Ustav BiH je i dalje diskriminatoran a najviši organi vlasti nikada nisu proveli presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić i Finci i drugi. Navodi se i da je inicijativa “Građanke za ustavne promjene“ jedina koja, osim etničkog pitanja, skreće pažnju i na rodno-diskriminatornu prirodu Ustava BiH.