Babić Dragan i ostali: Polomljena rebra i smrt u Pribiniću

Alija Mulić je ispričao da je njegovo rodno selo Rankovići bilo u okruženju od maja 1992. godine, a da je u junu počelo granatiranje koje je trajalo tri-četiri dana. Nakon toga je došao Mehmed Kopić, predsjednik opštine Teslić, koji je tražio da predaju oružje srpskoj vojsci i policiji, rekao je. Mulić je naveo da je on predao pištolj i pušku za koje je imao dozvolu.

“Rekli su da će doći policija koju poznajemo da pokupi oružje. Međutim, došle su Crvene beretke. Sabrali nas pred kućom Smaila Isića. Mene su prozvali prvog i s još trojicom golfom odveli u Dom u Pribinić. Na ulazu u Dom su nam udarali glave u zid na kojima su bili neke smrtovnice. Udarali su nas policijskim palicama“, prisjetio se svjedok, dodajući da je doveden 8. ili 9. juna.

On je rekao da ih je u Pribiniću čuvala Vojna policija jer su imali bijele opasače, a da je glavni bio Dragan Babić “kojem se niko nije mogao suprotstaviti, niti mu je ko smio proturječiti“. Na ročištu je kazao da je bio stalno tučen i izvođen vani po naređenju Babića, da se šamara s rođacima koji su uhapšeni s njim. Rekao je da je Babića poznavao od prije rata.

Iz Doma u Pribiniću je prebačen u magacin poljoprivredne apoteke. Tu je bilo između 20 i 25 ljudi. Konstantno su tučeni, dnevno su dobijali jednu krišku hljeba, a higijena je bila nikakva, opisao je svjedok, te naveo kako ga je Babić tukao bejzbol palicom, a trojica policajaca, koja su bila s njim, pendrecima, te da su mu polomljena rebra. Prema njegovom svjedočenju, puštali su unutra i civile iz Pribinića da ih tuku. Tu je, kako je rekao, bio deset dana, da bi kombijem s nekoliko zatvorenika bio prebačen u Policijsku stanicu Teslić, gdje su mu dali hljeba i vode, a potom je odveden u zgradu Teritorijalne odbrane.

“Tu nas je bilo 130-140 ljudi. Kada uđu stražari morali smo stati uza zid i držati tri prsta na obje ruke, pa bi nas tukli. Bila je sva intelektualna elita Teslića“, rekao je svjedok. Dodao je da je tu bio 16 dana, nakon čega ih je Predrag Radulović Pile pustio kući.

Mulić je ispričao kako je drugi put uhapšen kući dan nakon što je sreo na ulici Babića, kada je vozio ljude zaprežnim kolima na radnu obavezu. Ponovo su ga, ispričao je, odveli u Pribinić, gdje su mu rekli da je optužen sa Isić Ibrahimom da je organizovao odbranu, te ga ispitivali o oružju i šamarali. Ponovo su ga tukli civili, rekao je u Sudu. Svjedok je rekao da je prije izlaska iz magacina vidio Babića ponovo, koji ga je malo udario palicom po glavi, opisavši to kao neko upozorenje.

Dragoslav Perić, branilac Babića, predočio je svjedoku zapisnike iz istrage i nakon unakrsnog ispitivanja konstatovao da se ne poklapaju datumi oko njegovog dolaska i boravka u Pribiniću – ni prvi, ni drugi put. Svjedok je rekao da je prvi put u Domu i magacinu u Pribiniću bio ukupno 26 dana.

Na pitanje o vremenu drugog zarobljavanja, svjedok je rekao da se radilo o julu, da bi Perić predočio nalog o privođenju u vojno-istražni zatvor od 22. augusta 1992. godine, na šta je svjedok rekao da se ne može sjetiti. Naveo je da Babića smatra odgovornim za drugo hapšenje.

Svjedok je rekao da je 7. oktobra pušten iz Pribinića, nakon čega je otišao u Šibenik, gdje su mu u bolnici konstatovane višestruke povrede i prelomi, a kasnije u Norvešku.

Dragan Babić i Milivoje Maletić su optuženi za ubistva i nečovječna postupanja nad civilima i ratnim zarobljenicima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u zatočeničkom objektu u Pribiniću. Babić je optužen u svojstvu bivšeg upravnika objekta u Društvenom domu za period od juna do augusta 1992., kao i vojnog policajca od septembra do oktobra, a Maletić kao nekadašnji stražar.

Ružica Stojčević je, svjedočeći putem videolinka, ispričala kako je njen otac Ivo Tunanović jednog dana u maju mjesecu 1992. godine otišao iz sela u Teslić kako bi podigao penziju i uradio lične karte za sinove. Prema njenim saznanjima, uhapsio ga je Željko Krmača, da bi ga Babić odveo u Pribinić.

Kasnije je od Pave Grgića, kako je navela, saznala da ga je Babić tukao s drugima. Rekla je kako je njen otac ubijen i da je porodica kasnije preuzela posmrtne ostatke i sahranila ih na katoličkom groblju u Tesliću. Navela je da je njen otac bio civil i da je tog dana nosio šešir i odijelo.

Na pitanje Odbrane o saznanjima Pave Grgića, svjedokinja je rekla da je on “vidio i čuo“ šta se desilo s njenim ocem.

Suđenje se nastavlja 10. oktobra.