Međunarodni dan nestalih osoba: “Progovorite – ko ih je i gdje odveo“

Halida Podžić već 32 godine traga za svojim ocem i amidžom Eminom i Abdulahom Jeleškovićem te suprugom Hajrudinom Ramićem, koji su odvedeni u junu 1992. Za Detektor kaže da su oni svaku noć morali ići spavati u logor “Planjina kuća“, te da su se zadnji put vidjeli 15. juna. Naredni dan su odvedeni, od kada im se gubi svaki trag.

Ona dodaje da je jako bitno obilježavati Dan nestalih osoba i da ih svake godine podsjeća na njihovu veliku tragediju.

“Uvijek i svake godine poručujemo – ako iko ima savjest, da kaže gdje, šta, kako, da i mi nađemo i oni smiraj svojoj duši, da im se zna mezar, a mi jednostavno da olakšamo dušama svojim“, govori ona kroz suze.

Ema Čekić, predsjednica Udruženja “Porodice nestalih općine Vogošća”, koja više od 30 godina traga za svojim suprugom, za Detektor kaže da na ovaj način porodice ponovo apeluju na one koji znaju gdje su lokacije grobnica njihovih najmilijih, da ih otkriju. S područja Vogošće, dodaje, još uvijek se traga za 59 osoba.

“Sa ovog skupa bih poručila svima onima koji se bave problemima nestalih osoba da se agilnije uključe u ovaj problem, da nam pomognu da pronađemo svoje najmilije“, kaže ona.

Još jednom je skrenula pažnju na to da porodice nisu zadovoljne sudskim procesima za zločine koji su počinjeni.

Tokom obraćanja prisutnima, Čekić je kazala da je neizvjesnost za porodice najbolnija.

“Mi pitamo ko ih je odveo, ko ih je odveo u nepoznate jame i grobnice, ko ćuti? Pa molimo da ne ćute više, da progovore. Mi živi nemamo pravo da ćutimo, mi imamo pravo da govorimo istinu o svojim najmilijim“, kazala je ona.

Tokom obilježavanja je pročitan apel u kojem se, između ostalog, navodi da mnogim porodicama rat još uvijek traje “jer nas fizički iscrpljuju, a psihički muče, krijući nam istinu o našim najmilijim, uskraćujući nam pravo da ih dostojno ukopamo i proživimo stvarni period žalovanja“.

Zatraženo je od svih parlamenata, skupština, vijeća, izvršioca vlasti i predstavnika političkih partija u BiH i zemalja u regionu da prestanu s “licitiranjem i zloupotrebom žrtava, kreirajući kojekakve spiskove i plasirajući lažna obećanja radi svog sitnog profesionalnog i ličnog interesa“.

“Tražimo da se počnu suočavati s prošlošću i govoriti istinu o stradanjima u proteklom ratu. Pozivamo međunarodnu zajednicu da pojača pritisak prema vladama, kako bi pokazali dobru volju u lociranju, ekshumiranju i identificiranju nestalih osoba“, navodi se u apelu upućenom i onima koji znaju lokacije s posmrtnim ostacima, da ih makar anonimno prijave.

Na kraju obilježavanja je 59 bijelih balona – u znak sjećanja na nestale Vogošćane – pušteno u zrak.

Detektor je u svojoj Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH analizirao šta su vijeća haškog tribunala utvrdila o zločinima počinjenim u Vogošći.

Isti apeli ponovljeni su i u centru Sarajeva, gdje su porodice nestalih sa Institutom za nestale (INO BiH) i Međunarodnim komitetom Crvenog krsta/križa (MKCK) organizirale protestnu šetnju i izložbu sa imenima 7.616 osoba za kojima se još uvijek traga u BiH. Simbolično, šetnja je završena ispred zgrade Državnog parlamenta, gdje je od vlasti zatraženo da se aktivnije angažuju i pomognu pri potrazi nestalih.

Aljonka Dželetović, predsjedavajuća Savjetodavnog odbora INO-a BiH poručuje da je krajnje vrijeme da svi nestali budu dostojanstveno sahranjeni. Ona od 1992. godine traži svog brata koji je kao vojnik Vojske Republike Srpske nestao u Mostaru, te govori kako tužilaštva moraju biti angažiranija u ovakvim slučajevima.

“Da je tužilaštvo angažovanije i da nema tu politike, mislim da bi ovaj proces davno bio doveden do kraja. Jer naši nestali nisu nestali na nekom velikom području, BiH je malo područje”, dodaje Dželetović.

Šef delegacije MKCK-a u BiH Elmir Camić napominje da je do sada u BiH pronađeno i identifikovano oko 80 posto nestalih osoba, ali da to nije nikakva utjeha porodicama onih za kojima se još uvijek traga.

“Važno je znati da iza svakog tog imena stoje porodice, roditelji, braća i sestre, stoje djeca koja 30 godina žive u neizvjesnosti i čekaju odgovor na pitanje ‘Gdje je?’. A to je istovremeno i slogan pod kojim mi obilježavamo ovaj dan”, kazao je Camić.

Saliha Đuderija, direktorica INO-a BiH, navodi da će u narednom periodu Institut aktivno raditi na pronalasku novih načina za potragu za nestalima, među kojima će biti analiziranje međunarodnih baza podataka, nastojanje da se otvore različite arhive koje su iz političkih ili drugih razloga zatvorene, ali i pokušaj nabavke moderne opreme koja će pomoći u analiziranju terena.

Đuderija kaže kako se zadržao trend da svake godine identifikuju oko 70 osoba, kao i da su protekle godine imali više od 1.000 izlazaka na teren i opservacija.

“Sada ćemo probati malo analitički suziti informacije koje bi nam dale vjerodostojnije upute, jer dosadašnje izjave ljudi i svjedoka su se pokazale prilično nepovjerljivim, tako da imamo puno mjesta gdje smo završili posao, ekshumirali, iskopali, a ustvari nije bilo rezultata”, pojašnjava Đuderija.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić je naveo da bi svi članovi Vijeća ministara bili sretni da mogu nabaviti opremu koja bi pomogla pri pronalasku žrtava.

Tokom protekle godine u BiH je pronađeno 60 posmrtnih ostataka, od kojih su deset posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, a 82 osobe su identifikovane. Prema podacima INO-a BiH, još uvijek traje potraga za 7.616 nestalih osoba, a posljednja masovna grobnica pronađena je u naselju Dobro Polje kod Kalinovika.

Detektor je krajem jula pokrenuo rad na bazi podataka sa imenima djece nestale za vrijeme rata, kako bi doprinio trajnom čuvanju uspomena na živote djece i djetinjstva koja je nasilno prekinuo rat. Cilj online platforme je da u javnosti stavi veći fokus na nestalu djecu, kako bi podstakla institucije na veće napore u njihovom pronalasku, ali i pojedince – koji imaju informacije o grobnicama – da podijele informacije s roditeljima i istražiocima.