Prostor bivšeg logora “Omarska” u Prijedoru. Foto: BIRN BiH
Predsjednik banjalučkog Regionalnog saveza udruženja logoraša Mirsad Duratović kaže za Detektor da je, osim uobičajenog programa tokom kojeg će se obratiti predstavnici više udruženja i preživjeli, ove godine napravljeno više od 350 bijelih traka s imenima ubijenih logoraša, koje će biti podijeljene prisutnima u znak sjećanja na njih.
Duratović dodaje da na vanjskom zidu “bijele kuće” stoje dvije spomen-ploče – jedna koju su postavili logoraši, a druga koju su napravili Prijedorčani, Srbi, koji žive trenutno u Beogradu.
On kaže da su ranije ploče bile na prozorima, ali su iz Mittala napravili dva željezna rama i zavrnuli ih na zid. Pojašnjava da postoje mišljenja da bi se tamo trebalo više napraviti u znak sjećanja i obilježavanja, ali da i ovo predstavlja jedan vid uspjeha.
Položaj logoraša na nivou BiH i nakon tri desetljeća, prema Duratovićevom mišljenju, koji je i sam bio zatvoren u “Omarskoj“, “Manjači“ i “Trnopolju“, identičan je – nepriznata su kategorija stradalnika.
Podsjetio je na jučerašnje obilježavanje ubistva logoraša nad jamom Hrastova glavica, kada je u obraćanju navedeno da su logoraši učestvovali u svim procesima koji su vođeni za zločine na ovom području, s čime se i on slaže.
“Bitno je napomenuti da su logoraši ipak kroz svjedočenja i u ovom poslijeratnom periodu vodili više brigu o onima ubijenima, nego o sebi. Možda i tu leži taj razlog zašto mi nismo do danas priznata kategorija, jer nismo se posvetili zakonu već procesuiranju, svjedočenjima, potrazi za grobnicama. Radili smo to, a nismo se bavili zakonom. I nije mi žao ni sekunde koje sam proveo na tom putu, a ne boreći se za neko svoje pravo“, kaže Duratović.
Obilježavanje je, prema njegovom mišljenju, bitno i zbog novih naraštaja kojima treba prenijeti istinu o stradanju i zločinima.
“U sistemu, u okruženju kada obrazovni sistem ne radi to što bi trebao raditi, da kroz udžbenike Historije ubaci i taj period, onda je to na nama da mi sačuvamo istinu do nekih boljih vremena kada će ipak institucije ove zemlje preuzeti na sebe obavezu da kroz obrazovni sistem prenose ovu istinu“, zaključuje on.
Zatvorenici u logoru “Omarska” u augustu 1992. godine. Foto: EPA/STRINGER
U Detektorovoj bazi Sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH se navodi da je “Omarska” bio jedan od tri velika logora, u kojem je bilo zatočeno nesrpsko stanovništvo.
Logor “Omarska” je otvoren krajem maja 1992., a zatvoren početkom augusta 1992., nakon što su ga obišli strani novinari. U ljeto 1992. godine u “Omarskoj” je bilo oko 3.000 zatočenika, uglavnom muškaraca Bošnjaka, a među zatočenima je bilo najmanje 30 žena.
Prema haškim presudama koje je analizirao Detektor u svojoj bazi, mnoga ubistva i premlaćivanja u logoru “Omarska” izvršena su u objektima poznatim pod nazivom “bijela kuća” i “crvena kuća“.
“U ‘Omarskoj’ su zatočenike sistematski tukli prilikom dolaska u logor, a premlaćivanja su se vršila predmetima svim vrsta – danju i noću. Tukli su i zatočene žene, dok su u nekim slučajevima premlaćivanja bila tako teška da su im posljedice bile teške povrede, trajno unakaženje ili smrt“, navodi se u bazi, kao i da su slučajevi seksualnog zlostavljanja i silovanja bili česti.
Za zločine počinjene u Prijedoru Haški tribunal je osudio 17 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske – osuđenih na doživotne kazne – između ostalog za zločin protiv čovječnosti na području Prijedora, najviša pravosnažna kazna – 40 godina – izrečena je Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine i prijedorskog Kriznog štaba. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora.
U Sudu BiH za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđene su 23 osobe na više od 380 godina zatvora.
Obilježavanje organizuju Regionalni savez logoraša Banja Luka, Udruženja logoraša “Prijedor 92” i “Kozarac”, te Udruženje građana “Sedra”, a početak je u 10:00 sati.
