Buljubašić i ostali: Planiranje akcije na selo Bursići

Ahmed Sejdić. Foto: BIRN BiH

Enes Lemezan ispričao je da je do početka rata živio u Međeđi i da se ljudima iz tog mjesta na obližnjem uzvišenju Spas obratio Mehmed Tvrtković, s kojim su razgovarali o držanju straže.

Svjedok je na upit tužiteljice Eldine Biuk kazao da su najvjerovatnije bili u Teritorijalnoj odbrani (TO) i da su u Međeđi u aprilu i maju držali straže nakon dolaska Jugoslovenske narodne armije, koja se tu zadržala oko mjesec dana.

“Nakon što je otišla vojska, mi smo se dogovorili da organizujemo bataljon ‘16. maj’, mada formacijski nismo mogli biti bataljon”, rekao je svjedok i dodao da je bataljon formiran 16. maja i da su u njegov sastav tada ušli ljudi koji su izbjegli iz Rogatice i Višegrada. Izjavio je da je komandant bataljona bio izvjesni Asim Muharemović.

Svjedok je ispričao da je bio komandir voda te je izjavio kako je kasnije došao Ahmet Sejdić, za koga pretpostavlja da je iz Višegrada.

“Ne znam koje je on funkcije bio. Samo se pitao, najvjerovatnije je bio rezervni oficir, a znam da je kasnije izabran za komandanta ili komandira osnovane Višegradske brigade”, ispričao je Lemezan, te dodao kako su mu “16. maja” bili poznati bataljoni “Vatra” i “Čole”.

Lemezan je kazao da je učestvovao u jednoj od akcija na Burziće, Hadroviće i Klisuru, sela u kojim je, prema njegovim riječima, živjelo srpsko stanovništvo.

Nakon što je tužiteljica pročitala raniji iskaz koji je dao Tužilaštvu a u kome je izjavio da je Ahmet Sejdić održao sastanak o planiranju akcije na sela Burzići, Hadrovići i Klisura, svjedok je kazao da nije siguran je li to bio Sejdić ili Tvrtković.

Svjedok je ispričao da su dobili zadatak da preko Barica krenu prema Dubu i Pokriveniku i dalje na Bursiće, te da ih je većina bila bez naoružanja. Ispričao je da im je naređeno da se povuku u zaklon nakon što čuju pucanje, a svjedok je rekao da se oglasio mitraljez.

Kazao je da je pucnjava trajala oko sat vremena, te da na njegov vod, koji je bio u kotlini, niko nije pucao. Ispričao je da su nakon toga dobili naredbu o povlačenju.

Poslije su, kako je rekao, vidjeli tri žene vezane po jednom rukom za konjska kola, koje su, kazao je, pronašli ispod sijena.

Izjavio je da je, po naredbi komandanta Sejdića, te žene trebalo odvesti u Međeđu, gdje su smještene u zadruzi, a naveo je da ne zna šta je bilo s drugim stanovništvom iz tih sela.

Lemezan je svjedočio na suđenju Feridu Buljubašiću, Ahmetu Sejdiću, Rašidu Sobi, Ševki Glušcu, Zakiru Jamaku, Bahrudinu Muhiću, Ademu Fehriću, Mustafi Polji, Enveru Kusturi, Muhamedu Liski, Sakibu Čakaru, Izetu Sejdiću i Muniru Nali, nekadašnjim komandantima i pripadnicima Armije BiH.

Optužnica obuhvata zločine na području Foče, Višegrada i Čajniča počinjene od augusta 1992. do februara 1993. godine. Jedna od tačaka tereti Sejdića da je, u svojstvu komandanta snaga Teritorijalne odbrane Višegrad, naredio i učestvovao u napadu na sela Klisura, Bursići i Hadrovići u općini Višegrad, u kojem je ubijeno osam srpskih civila, dok su neki ranjeni, a neki uhapšeni.

Odbrani Sejdića svjedok je odgovorio da je iskaz Tužilaštvu dao odgovarajući na pitanja četiri osobe koje su ga ispitivale, te je kazao da je tada imao tremu.

Odbrane ostalih optuženih su navele da je Tužilaštvo tokom istrage svjedoku postavljalo sugestivna pitanja.

Nastavak suđenja bit će 3. septembra.