Ćustendil tokom privođenja. Foto: BIRN BiH
Presudu je izreklo Sudsko vijeće kojim je predsjedavala Paša Softić, nakon što je prihvaćena Ćustendilova izjava o priznanju krivnje.
Ćustendil danas nije prisustvovao izricanju presude, ali je prošle sedmice – nakon što je priznao krivnju – izrazio kajanje, navodeći da zbog djelovanja tableta i alkohola nije bio svjestan svoga postupka.
Prema presudi, Ćustendil je ka Kahrimanović ispalio 16 metaka iz službenog pištolja, koji je nedozvoljeno koristio jer je bio na godišnjem odmoru. U noći 7. februara Kahrimanović je zamolila Ćustendila da napusti njezin ugostiteljski objekat u Tržnom centru “Sjenjak“, nakon što se, u alkoholiziranom stanju, počeo nedolično ponašati.
Odbio je otići, te je krenuo za Kahrimanović i ispalio metak u nju, nakon čega je pala na tlo. Uposlenica ugostiteljskog objekta je prišla Ćustendilu i odmaknula ga, a on se vratio te u Kahrimanović, dok je ležala na leđima, ispalio još 15 metaka, usljed čega je preminula na mjestu.
Ćustendil se potom vratio po svoje stvari, otišao kući, garderobu potopio u vodu, presvukao se i predao policiji.
Sutkinja Softić je u obrazloženju presude navela da je Vijeće cijenilo sve prikupljene dokaze Tužilaštva, uzelo u obzir olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, te Ćustendila osudilo na 25 godina zatvora.
U obrazloženju presude se čak i navodi da ubijena da Kahrimanović nije ni imala mogućnost odbrane, niti je očekivala da će biti napadnuta.
Ono što je veoma interesantno jeste da još uvijek nije završen interni postupak prema nadređenima u MUP-u TK-a koji su dopustili da Ćustendil na godišnji odmor ode sa službenim pištoljem, iako to prema zakonu nije smio.
Ubistvo Amre Kahrimanović pokrenulo je niz drugih pitanja, institucionalnih propusta, pa i to da policajci nose kućama i na godišnje odmore službene pištolje – bez dodatnih provjera od strane nadređenih. Nakon ovog ubistva, čelni ljudi MUP-a TK-a priznali su da više od 30 godina njihovi policajci nisu bili na liječničkim pregledima.
Danima nakon ovog ubistva u Tuzli su se organizirali protesti građana iz cijelog Tuzlanskog kantona, koji su ukazivali na propuste zbog kojih žene – žrtve nasilja – nisu institucionalno zaštićene, ali se ni od februara ove godine, kao ni od ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu, nije gotovo ništa promijenilo.
Na ovu presudu je dozvoljena žalba Vrhovnom sudu Federacije, što je tuzlansko Kantonalno tužilaštvo već najavilo uraditi, kada dobije pismeni otpravak presude.
