Na kolektivnoj dženazi u Potočarima ukop 14 žrtava genocida u Srebrenici
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je sedamnaestogodišnji Beriz (Omer) Mujić, rođen 1978. godine u Zvorniku. On je u julu 1995. godine ubijen na području Sućeske kod Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u maju 2023. na području Sućeske.
“Bit će ukopan uz svoga brata Hazima koji je ukopan 2013. godine”, kaže glasnogovornica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) Emza Fazlić i dodaje da još uvijek nije ukopan Berizov otac Omer.
Najstarija žrtva koja će ove godine biti ukopana je Hamed (Ibrahim) Salić, rođen 1927. godine. On je imao 68 godina kada je nestao u ljeto 1995. godine na području Žepe. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani na lokalitetu Slap u Žepi u maju 2014. godine.
“Ove godine će biti ukopani i braća Hasib i Ćamil Efendić. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz različitih grobnica na području Srebrenice, Kule i Potočara 2006. i 2011. godine”, rekla je Fazlić i dodala da će njihovi mezari biti uz trećeg brata Edhema, kojem je dženaza klanjana 2007. godine.
U Potočarima će biti ukopani i: Hasib (Uzejir) Efendić, rođen 1931. godine; Ćamil (Uzejir) Efendić, rođen 1928. godine; Mehmed (Daut) Krdžić, rođen 1961. godine; Sabrija (Asim) Omić, rođen 1966. godine; Mušan (Ramo) Šiljković, rođen 1956. godine; Sakib (Ragib) Harbaš, rođen 1975. godine; Ahmet (Ismet) Jašarević, rođen 1971. godine; Nevres (Mehmed) Salihović, rođen 1970. godine; Ibrahim (Muharem) Salkić, rođen 1935. godine; Midhat (Adem) Bašić, rođen 1973. godine; Hajdin (Kadrija) Mustafić, rođen 1959. godine i Latif (Arif) Mandžić, rođen 1964. godine.
Prema podacima Instituta, traga se za još oko 800 žrtava s područja Srebrenice. Mnogi ostaci nalaze se u Tuzli i čekaju pristanak porodica da ih dodaju u mezarja.
“U Komemorativnom centru u Tuzli nalaze se i posmrtni ostaci još 49 žrtava koje su identifikovane uz pomoć DNK metode, ali porodice u ovim slučajevima još uvijek nisu pristupile zvaničnoj identifikaciji i potvrdile identitet dobiven DNK analizom, te dale saglasnost za ukop žrtava“, navodi Fazlić.
Glasnogovornik Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) Saša Kulukčija pojašnjava da se u Srebrenici uglavnom i radi o nekompletnim ostacima, zbog prebacivanja tijela u sekundarne odnosno tercijarne masovne grobnice.
“To je razlog zašto porodice čekaju s ukopom – da se pronađe još dijelova tijela”, kaže Kulukčija.
Nakon kolektivne dženaze u Potočarima, 15. jula će započeti proces dodavanja naknadno pronađenih i identifikovanih posmrtnih ostataka za 78 žrtava.
Vasvija Kadilović Kadić dodat će posmrtne ostatke brata Ismeta.
Njegove tri kosti je ukopala 2011. godine. Kada je ubijen, imao je 25 godina. Posljednji put Vasvija je Ismeta, kao i drugu dvojicu braće i oca, vidjela u aprilu 1992. godine, prije nego je napustila Srebrenicu i otišla u Tuzlu.
Pozvala je sve one koji znaju gdje se nalaze masovne grobnice da to i prijave, bar anonimno, jer, kako kaže, i jedna kost mnogo znači porodicama žrtava.
“Hvala Bogu i te tri kosti ukopane su dok je majka bila živa. Njoj je želja bila da se ukopa makar jedna kost. Osjećam se tužno, ali i sretno jer znam gdje ću doći, gdje ću proučiti dovu. Moj brat nema glave, a imao je. Svakoj porodici mnogo znači ako se nađe jedna jedina kost da se ukopa“, Govori Kadilović Kadić za Detektor.
U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, a oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa, u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
