Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Foto: BIRN BiH
Disciplinska tužiteljica Alma Hasanović je izricanje adekvatne disciplinske mjere predložila zbog izvedenih dokaza kojim su, prema njenim riječima, van svake sumnje dokazali da tužena dvije godine nije postupala u predmetu koji se ticao osiguranja, čime su mjere osiguranja kasnije izgubile smisao.
“Uzimajući u obzir čak i mogućnost da sutkinja nije dobila predmet kroz listu evidencije, to ne umanjuje njen nemar da ne postupa po njemu više od dvije godine, iako je zaveden u njenoj evidenciji predmeta”, rekla je disciplinska tužiteljica.
Disciplinskom tužbom sutkinja Nukić se tereti za prekršaj “nemar ili nepažnja u vršenju službene dužnosti”.
Pravni zastupnik Drago Reljić kazao je da sutkinja Aleksić nije mogla postupati po hitnom predmetu, jer joj nije uručen, odnosno o njemu nije obaviještena i nije imala pristup spisu, te da je u slučaju utvrđenog nemara ili nepažnje odgovornost na drugim licima, a ne na sutkinji.
“Ured nije dokazao činjenice iz tužbe koja joj se stavlja na teret kao tuženoj u ovom postupku”, rekao je.
Sutkinja Aleksić je, prije iznošenja završnih riječi, u svjedočenju kazala da se prvi put s predmetom upoznala kada je dobila tužbu na izjašnjenje od Ureda i da je tada, uvidom u CMS, tek vidjela detalje predmetnog zahtjeva.
“Kad sam s bolovanja došla na posao, na stolu me čekala plava koverta, stavila sam je po strani i nakon ročišta otvorila. Tad sam vidjela da je Ured disciplinskog tužioca tražio da se izjasnim na te okolnosti i tek tada sam saznala za taj predmet”, rekla je.
Aleksić je ispričala da njena praksa rada, iako je pravilnik ne obavezuje na to, da svaku naredbu izvlači iz CMS-a, isprinta i potpisuje, te da to nije bio slučaj i s tim predmetom, za koji je naredba bez potpisa otišla u proceduru.
“Tada je bio jedan švedski projekat i imali smo pripravnike i volontere koji su imali pristup predmetima i mogli su predlagati izmjene tužbi ili naredbe”, kazala je, uz objašnjenje da je o tome saznala od bivše šefice pisarnice, koju su pozvali kao svjedoka.
“U hitnim predmetima postupak ide odmah i u roku od tri dana je već dostavljeno strankama”, rekla je Aleksić.
Kazala je da je daktilograf osoba koja je zadužena da preuzima evidenciju predmeta i koja je trebala dostaviti njoj spis, ali da je, zbog nehumanih uslova rada zbog manjka administrativnog osoblja, takva praksa rada potpuno izostavljena.
“Jedini sam parničar koji 14 mjeseci nije imao svog daktilografa, na svako ročište su mi dolazile zamjene, nekad sam morala odgoditi ročišta jer nije bilo slobodnog daktilografa, bilo je otežano raditi”, rekla je Aleksić.
Na prijedlog tužene, saslušana je bivša šefica pisarnice Amra Ibrahimagić, koja je kazala da je, u periodu kada je predmet došao u Sud, stanje bilo haotično, jer su pred premještanje u novu zgradu Suda odjeli bili smješteni na četiri različite lokacije, dok su spisi predmeta bili u neuslovnoj prostoriji.
“Bilo je situacija kad smo spise redali po podu do njihovih preuzimanja”, objasnila je.
Ibrahimagić je rekla da je u tom periodu greška bila više nego moguća dok se nisu pronašli uslovi da se presele u novu zgradu. Na pitanje Reljića da li je moguće da sutkinja nije ni vidjela predmet ako je nakon tužbe stranke pronađen u pisarnici, svjedokinja je potvrdno odgovorila.
“Ako je predmet nađen nakon toliko vremena u pisarnici, onda vjerovatno nikada nije iznesen sudiji”, kazala je.
Ured disciplinskog tužioca i pravni zastupnik tužene uložili su, ranije predložene, materijalne dokaze.
Disciplinska komisija će odluku donijeti u zakonom predviđenom roku.
