Ćamil Ramić. Foto: BIRN BiH
Hajrudin Jamak kazao je da je bio zamjenik pomoćnika komandanta za pozadinu u Štabu TO-a kada je došao na Crni vrh u junu 1992., a poslije su prešli u Međeđu. Naveo je da je komandant Štaba bio Mehmed Tvrtković, a Ramić pomoćnik komandanta za bezbjednost.
On je rekao da se Višegradska brigada formira pred dolazak IBOG-a (Istočno-bosanska operativna grupa), a na njenom čelu je bio Ahmet Sejdić. Rekao je da Štab nije imao faktičku nadležnost nad brigadom.
“Odnosi nisu bili idealni, ko je kome nadležan… Komandant brigade je bio za gašenje Štaba, da je to dupliranje…”, kazao je Jamak.
Naveo je da je Ramić tada bio u Višegradskoj brigadi. Na pitanje o akciji na Meremišlju iz oktobra 1992., svjedok je potvrdio da je čuo kako su zarobljena četiri vojnika i da su bila smještena u Huremima.
“Nije Štab bio obaviješten… Nije imao ingerencije nad zarobljenicima”, kazao je Jamak.
On je rekao da su trojica zarobljenika upućena u Goražde, ali je negirao da je četvrti likvidiran, kao što se navodi u njegovom iskazu iz istrage.
“To je teška riječ… Ja sam mislio da je razmijenjen, nisam rekao likvidiran”, kazao je Jamak.
U iskazu iz istrage je naveo da bi o tome mogli više znati komandant brigade ili pomoćnik za bezbjednost.
Svjedok je rekao da je Ramića ranio Juso Kešmer, te ga je poslije viđao u Međeđi.
Jamak je kazao da u maju 1993. napuštaju Međeđu i odlaze prema Goraždu, a on je u međuvremenu postavljen za komandanta Štaba TO-a. Izjavio je da je sarađivao s IBOG-om u vezi razmjena, te po tom pitanju kontaktirao s Himzom Selimovićem. Kako je naveo, Selimović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost pri IBOG-u.
Na pitanja Odbrane da li je Ramić ustvari ranjen tokom akcije na Meremišlju, svjedok je rekao da ne zna.
Na tvrdnju svjedoka da Štab TO-a nije imao nadležnost nad Vojnom policijom, braniteljica Nina Brković Karačić predočila je prijavu svjedoka protiv jednog vojnog policajca koju je podnio komandantu Štaba. Jamak nije mogao objasniti zbog čega je podnio prijavu Tvrtkoviću ako Štab nije bio nadležan za Vojnu policiju.
Kasnije je tužiteljici Marijani Čobović kazao da je tu prijavu podnio Tvrtkoviću kao svom pretpostavljenom.
Svjedok je braniocu Slaviši Prodanoviću rekao da je moguće da je Selimović tek u drugoj polovini jula 1993. postavljen za pomoćnika u IBOG-u. Pojasnio je da tako pretpostavlja jer se uvijek čekalo da procedura bude obavljena.
On je potvrdio da je Selimović imao korektne i prijateljske odnose sa srpskim predstavnikom prilikom razmjena, te da bi preuzimao pakete koje su donosili i dijelio ih porodicama srpske nacionalnosti u Goraždu.
Za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada, s Ramićem i Selimovićem je optužen i Ramiz Mićivoda. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. godine na području Rogatice i Goražda.
Tužiteljica Čobović je na kraju ročišta kazala da sumnja u autentičnost određenih dokumenata Odbrane Ramića, te je najavila da će predložiti vještačenje starosti papira i otiska pečata u inostranstvu.
Suđenje se nastavlja 8. jula.
