Optuženi i branioci u predmetu Vujović Ratko i drugi. Foto: BIRN BiH
Dragomir Popović je posvjedočio da je u augustu 1992. imao nesreću kao vojni policajac te se kao invalid vratio 1994. ili 1995., kada je postavljen na mjesto stražara u zatvoru na izlazu iz Šekovića.
Svjedok se prisjetio da se Lovački dom, u kojem je bio zatvor, sastojao od kućice s jednom prostorijom te pomoćnim objektom u kojem su bili zatvoreni pripadnici Vojske Republike Srpske koji su narušavali dnevni red i mir. Kazao je da je pomoćna prostorija imala željezna vrata.
“Osim tih pritvorenih vojnika 1995., bili su i ljudi koji su išli iz Srebrenice prema Tuzli“, kazao je Popović te dodao da je njegov zadatak bio da zaključa zatvorenike koji nisu mogli izaći bez njegovog prisustva.
On je naveo da je 1995. Milovan Ognjenović bio komandir Vojne policije te da su s komandom komunicirali preko telefona koji je bio u “Lovcu“. Izjavio je da je na straži najčešće bio s rođakom Zoranom Popovićem.
Odgovarajući na pitanja tužioca Tarika Crnkića, svjedok je kazao da je komandant Birčanske brigade bio Ljubomir Vlačić.
Kako je naveo, Simo i Đuro su dva momka bošnjačke nacionalnosti koji su najduže boravili u zatvoru, a kojima su on i njegov rođak Zoran dali imena. Prisjetio se kako je jednog dana došao na stražu, kada mu je rečeno da su oni “odvedeni dalje“.
Popović je ispričao da je ljude koji su uhvaćeni iz Srebrenice i dovođeni u zatvor nekada znao zateći tokom dolaska na stražu, a nekada su dolazili i tokom njegove smjene.
Govoreći o odvođenju zatvorenika bošnjačke nacionalnosti, svjedok je izjavio da je došao vojni kamion te da je praksa bila da on iz komande dobije raniju najavu.
Nakon što mu je tužilac Crnkić predočio izjavu iz oktobra 2021., u kojoj je izjavio da su zatvorenike preuzimali njemu nepoznati vojnici koji su zatvorenicima prilikom izlaska stavljali povez na oči i vezali im ruke, svjedok je kazao da je tako izjavio. On se prisjetio kako su neki zarobljenici imali uniformu, a neki bili u civilu.
Ognjenović, Vlačić, Ratko Vujović, Vitomir Pepić, Goran Višković, Željko Dupljanin i Vlastimir Golijan optuženi su za pomaganje u genocidu.
Optužnica obuhvata pogubljenja zarobljenika nakon napada na Srebrenicu 11. jula na lokacijama na području Bišine u Šekovićima, gdje je 19. jula ubijeno 20, a 23. jula 39 muškaraca, kao i kod Piskavice u Vlasenici, gdje je u drugoj polovini jula ubijeno pet muškaraca i jedna žena.
Vujović je optužen u svojstvu komandanta Petog bataljona Vojne policije Drinskog korpusa, Vlačić kao de facto komandant Birčanske brigade, Pepić kao zamjenik komandanta Bišinskog bataljona, Ognjenović kao komandir čete Vojne policije Birčanske brigade, Višković u svojstvu pripadnika Vojne policije, a Golijan kao pripadnik Desetog diverzantskog odreda.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je izjavio da zatvorenike nije legitimisao niti uzimao podatke o vojnicima koji su dolazili. Kazao je da je njegov prvi pretpostavljeni bio Ognjenović kojem je nadređeni “vjerovatno bio komandant brigade, Vlačić”.
Svjedok je izjavio da zatvorenici nisu bili maltretirani, da su redovno dobijali obroke i da nikada nije čuo šta se desilo s njima nakon odvođenja. Dodao je da je Mićo Stojanović bio upravnik zatvora i da od Ognjenovića nije dobio poziv ni naređenje prilikom odvođenja zatvorenika.
Odbranu Golijana je zanimalo kolika je bila grupa zatvorenika bošnjačke nacionalnosti, na šta je svjedok odgovorio da se ne može tačno sjetiti, ali je bilo između pet i 15 ljudi.
Suđenje se nastavlja 5. jula.
