Peulići i Đurić: Udarci sina pukovnika Peulića

Sud BiH. Foto: BIRN BiH

Zajim Delić ispričao je kako je 14. juna 1992. s Isakom Muricom krenuo kod sestre u Jajce i u mjestu Ugar ih je zaustavila vojska. Naveo je da su na kraju odvedeni u zgradu Pošte u Skender-Vakufu, gdje ih je dočekala vojska i Vojna policija.

“Svaki dan je neko ulazio i udarao“, rekao je Delić koji je tu bio zatvoren do 4. jula.

On je kazao da su se morali okretati prema zidu i da nije mogao precizno vidjeti ko udara, osim krajičkom oka.

“Najviše je tukao sin pukovnika Peulića, Damir ili Davor… Jednom sam čuo kad su povikali njegovo ime, kažu: ‘Izlazi, evo Keruše!’ i on je izašao“, prisjetio se Delić, dodajući da ga je udarao palicom i nogama.

On je u sudnici pokazao na optuženog Davora Peulića, navodeći kako misli da je to osoba koja ga je tukla. Kazao je da je Keruša bio komandir Vojne policije, te pokazao na optuženog Petra Đurića. Naveo da ne zna da je on nekoga udarao.

Braniocu Slobodanu Cvijetiću potvrdio je da je u istrazi izjavio da Keruša nikoga nije tukao i da je bio vrlo korektan. Potvrdio je da im je donosio cigarete, a da je jednom, na njegovu molbu, otišao potražiti njegovu amidžičnu.

Odbranu Davora Peulića interesovalo je kako je svjedok mogao vidjeti optuženog ako su bili okrenuti leđima i kako nije mogao prepoznati optuženog na fotografijama iz tog perioda, a može 30 godina kasnije. Delić je rekao da mu sada optuženi liči na tu osobu.

“Po pravilu, nisi mogao vidjeti, ali se malo okreneš… osjeti se pendrek, osjeti se noga“, kazao je svjedok braniocu Aleksandru Čokeši.

Boško i Davor Peulić te Petar Đurić zvani Keruša optuženi su za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, Đurića kao de facto komandira jedinice Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.

Svjedok Enver Migalo kazao je da je bio komandir rezervne stanice policije u Han Biloj i da su obezbjeđivali relej. On je naveo da su imali sastanke s predstavnicima Jugoslovenske narodne armije (JNA) kada su imali problema da pošalju smjene zbog prisustva vojske i srpskih rezervista na Babanovcu.

Migalo je kazao da je na sastanku u martu 1992. bio pukovnik Peulić. Svjedok je ispričao da je 30. aprila saznao da je relej napadnut i tokom noći su im krenuli pomoći.

“Došlo je do oružanog sukoba policije i JNA. Prilikom pokušaja izlaska iz releja, četiri policajca su stradala – dva na licu mjesta, dva prilikom transporta“, kazao je svjedok.

On je dodao da su se ostali policajci iz releja predali kad im je nestalo municije i da ih je 16-17 s tehničarima odvedeno u prostorije Pošte u Skender-Vakufu. Kazao je da je razmjena bila 8. maja i da je policajce i tehničare vidio u autobusu kad su se vraćali za Travnik.

“Tom prilikom sam vidio katastrofalno stanje tih policajaca. Imali su povrede… maltene svaki. Govorili su da su ih tukli u podrumu Pošte“, prisjetio se Migalo.

Na pitanje branioca Zorana Kisina zbog čega u ranijem iskazu nije spominjao da je vidio policajce nakon razmjene, svjedok je rekao da ne zna i da ga vjerovatno niko nije pitao.

Suđenje se nastavlja 12. juna.