Brajić i ostali: Odvedeni muškarci iz Briševa

Sanja Mirković je kazala da je živjela u Briševu, gdje su se u ranim jutarnjim satima 25 ili 26. jula 1992. čule detonacije od granata, te je vidjela vojsku kako se u grupama kreće od kuće do kuće. Svjedokinja je navela da je kod jednog od vojnika na desnoj ruci vidjela obilježje Šeste sanske brigade.

“Smjestili su nas žene u kuću Marka Mlinara. Bilo je 15 do 20 žena, a bilo je i djece. Muškarce su ostavili u kućama”, ispričala je Mirković.

Pojasnila je da je poslije pitala jednog od vojnika, koji joj je bio poznanik, za svog nevjenčanog supruga Marinka i da su skupa otišli do njene kuće, odakle su se čuli jauci. Mirković je ispričala je da je tek nedavno saznala da su tada vojnici odsjekli palac Marinku.

Svjedokinja je navela da je tada u kući sa ženama bio i 13-godišnjak koga su vojnici smjestili na tamnozeleni kamion i odvezli, kao i da je poslije “neka žena pričala da je dječak ubijen”.

S prozora je svjedokinja, kako je rekla u sudnici, vidjela da su sve muškarce potrpali u kamion i odveli, a vojska je ženama rekla: “Nećemo vam ništa, ali šta ide iza nas, kakve budale”. Navela je da su Marinka sakrili i da je tako ostao živ.

Mirković je svjedočila na suđenju Veljku Brajiću, Slobodanu Taranjcu, Ranku Kaurinu, Branku Dženopoljcu i Drašku Topiću, optuženima da su krajem jula 1992. planirali i učestvovali u topovskom i pješadijskom napadu na Briševo i okolna mjesta, nastanjena uglavnom stanovništvom hrvatske nacionalnosti.

Optuženi Taranjac je pitao svjedokinju da li se vraćala poslije u Briševo, što je potvrdila, te rekla da je tada vidjela kako im je kuća bila počela gorjeti.

Svjedok Rajko Vidović je kazao je da je tokom rata bio vezista, te da je Rasavačka četa formirana 28. juna 1992. i za komandira je imenovan Duško Milović. Sjedište centra veze, prema njegovim riječima, bilo je u Mrđinoj Glavici, koja je udaljena šest do sedam kilometara od Rasavaca.

Vidović je izjavio da je došlo naređenje od komandanta Radeta Bilbije da će se “ići na Briševo”.

“Izdato je naređenje da se vojska pripremi sutra do pet sati u mjestu Stupari i da se ide na selo Briševo”, kazao je Vidović te dodao da je kasnije saznao da su tu bile Zelene beretke i Hrvatsko vijeće obrane i da je to bio razlog akcije.

Kako je rekao, vojnici su došli do prvih kuća u Briševu, a saznao je da su to bile hrvatske kuće, te je tu čuo da “gore ima mrtvi ljudi”.

“Ja ne znam da li je iko išao da vidi ko su mrtvi ljudi”, kazao je Vidović te dodao da je kasnije saznao da je bilo 25 ili 26 mrtvih.

Kazao je da je komandir tada dobio naredbu da s vojnicima ide u školu u Briševu, ali je nije sproveo.

Izjavio je i da nije znao je li tu bilo nekih drugih jedinica, ali je čuo da je prošla Šesta sanska brigada.

Svjedok Vaso Vojković je rekao da je bio pripadnik Trećeg bataljona, da im je zadatak bio da čuvaju straže oko Oštre Luke u opštini Sanski Most. Kazao je da su se skupljali u šumama prema Rasavcima, da se rasporede po tri do četiri vojnika.

Ispričao je da je u tim trenucima imao zdravstvenih problema, pa je bio prisiljen vratiti se. Kazao je da je kasnije saznao da je pretres u Briševu završen. Ispričao je kako je čuo da “nije ništa agresivno bilo”.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedok je rekao da se ne sjeća ko je bio komandir njegove čete.

Nastavak suđenja je 26. juna.