Usvajanje rezolucije UN-a kao poruka da se genocid nikad ne ponovi

Tokom panel-diskusije “Memorijalizacija genocida: Pravda, istina, iscjeljenje”, Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, kazala je da su joj u genocidu ubijena 22 člana uže porodice.

“Na početku, mi majke nismo mogle vjerovati da su mogli ubiti tolike ljude, skupiti i zatrpati u velike masovne grobnice. Mislili smo da su ljudi živi i čekale, nadale se da nam dođu”, navela je Subašić te dodala da postoji razlika između živog i mrtvog, ali i nestalog.

Pozvala je na usvajanje rezolucije i istakla da bi taj dan bio poruka čitavom svijetu da se ne zaboravi i da se ne ponovi, te da je njeno usvajanje važno zbog mira i budućnosti.

“Iako smo sve preživjele, doživjele ubijanje, protjerivanje, silovanje, ipak smo smogle snage i pružile smo ruku povjerenja svim majkama u BiH, na Balkanu, da vidimo šta možemo zajedno uraditi. Pomagale smo jedne drugoj sve dok se nije umiješala politika”, rekla je.

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, podsjetio je kako niko nije vjerovao preživjelima genocida koji su se u julu 1995. pojavili iz šume.

“Priče su bile toliko strašne, nezamislive, i svi su odlučili da ne vjeruju. Da se opiše taj horor u tom cijelom sukobu, toliko su uništeni posmrtni ostaci nakon stalnih ekshumacija, ponovnih sahrana”, kazao je Suljagić.

Prema njegovim riječima, u prethodnih 29 godina se morao dokazati svaki detalj preživljene patnje, a što je urađeno uz pomoć naučnih metoda tada dostupnih civilizaciji. Od pomoći je, kako je rekao, bila činjenica da su počinitelji bili uvjereni da nikada neće biti kažnjeni. Naveo je kako su majke prelazile i po 100 kilometara da bi svjedočile o ubistvima njihove djece.

“Naša borba se i dalje nastavlja, čak i danas, i dalje se borimo da očuvamo našu priču da Srebrenica ne bude samo dio margina historije i neki marginalizirani dio u prosperitetnoj historiji”, naveo je Suljagić.

Ambasador Bosne i Hercegovine pri UN-u Zlatko Lagumdžija je kazao kako se ono što se desilo u Srebrenici ne smije zaboraviti radi memorije, sjećanja te upozorenja. Dodao je kako je potrebno sjetiti se žrtava te da počinitelji koji su bijegu moraju biti kažnjeni. Lagumdžija je pozvao UN da usvoji rezoluciju o genocidu i da ne ponovi istu grešku iz 1995. godine.

Kerry Kennedy, predsjednica Fondacije za ljudska prava “Robert F. Kennedy”, navela je kako se u Srebrenici desio genocid, a ne rat ili “neke strašne stvari”.

“Sile zla kažu: ‘To nije genocid, daj da budemo nekako blagi, genocid je jedna ružna riječ, hajmo ga zvati danom sjećanja.’ Ne, ovo je genocid, mi to moramo znati reći naglas, moramo to reći cijelom svijetu, moramo prigrliti tu riječ”, kazala je Kennedy.

Honore Gatera, direktor Memorijalnog centra Kigali, podsjetio je da je april mjesec sjećanja na genocid u Ruandi, koja je prošla kroz iste patnje kao i Srebrenica.

“To je kao nož u rani, poslije genocida kada se negira. Kada se negiraju činjenice, kada se negira ono što je sud utvrdio da je genocid (…) Danas se sjećamo prošlosti, borimo se i želimo imati bolju sadašnjost i budućnost za mlade generacije. Mi se moramo zalagati i da se borimo i suočimo sa onim što se dešavalo s našim porodicama”, rekao je Gatera.

Kako je kazao, za preživjele je naročito važno usvajanje rezolucije, za koje je poraz čuti negiranje onoga čemu su oni svjedočili.

“Ova rezolucija je jedan korak naprijed da se čovječanstvo okuplja i stvara sjećanje kako bismo izliječili rane koje nosimo i stvarali jednu kohezivnu zajednicu ljudskih bića”, zaključio je on.

Detektor je ranije pisao kako bi Generalna skupština UN-a početkom maja trebala odlučivati o rezoluciji kojom se 11. juli proglašava međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici i traži uvrštavanje sudski utvrđenih činjenica o genocidu u obrazovne programe.