Bosanski Novi. Foto: BIRN BiH
Svjedok Nazif Račić, koji je u međuvremenu preminuo, u iskazu iz istrage je kazao da je 24. oktobra 1992., vraćajući se s linije na Radoču, uhapšen i odveden u Vatrogasni dom u Bosanskom Novom.
Ubacili su ga, kako se navodi, u garažu s lisicama na rukama, a poslije je sišla grupa vojnika koja ga je pretukla drvenim palicama, a od udaraca se onesvijestio.
“Najviše su me tukli u prvim mjesecima zarobljeništva, posebno ako bi neko u bitkama poginuo. (…) Bila su 22 vojna policajca. Najviše su me tukli Žarko Kalinić, Duško Torbica i Grbić Škobalj”, rekao je Račić u izjavi.
Od ostalih vojnih policajaca koji su učestvovali u premlaćivanju muslimana u Vatrogasnom domu, Račić je naveo Simu Ličinu, Žarka i Jovana Graba. Upitan o Nuriji Emriću, svjedok je kazao da je on tučen više puta i da su njih dvojica tjerani da se međusobno udaraju.
Naveo je da je Vatrogasni dom, razmjenom, napustio nakon dvije godine.
U dvije pročitane izjave iz 2015. i 2019. svjedoka Ahmeta Džaferbegovića navedeno je da je u julu 1992. nekoliko vojnih policajaca došlo kod njega kući u mjestu Urije kod Bosanskog Novog i odveden je u Vatrogasni dom. Tokom izlaska iz kuće jedan od policajaca ga je udario u predjelu prsa.
Smješten je na sprat Doma gdje je bio zavezan za radijator, a u toj prostoriji je vidio još tri pretučene osobe. Džaferbegović je naveo da je udaran po cijelom tijelu, a potom sproveden u podrum.
“Bio sam zlostavljan, kao i drugi zatvorenici. Ulazili su u više navrata pripadnici VRS-a (Vojske Republike Srpske) u podrum. Prvi put su ušla dvojica, udarali nas kablovima od struje, palicama. To je trajalo više puta, do jutra”, pročitano je u izjavi iz 2015. godine.
U iskazu je navedeno da je svjedok narednog dana pušten, a du njegovoj kući je vršen pretres. Opisao je da je jedne prilike u Urijama sreo braću Salkić koji su mu rekli da se idu javiti u policiju, te su potom ušli u vozilo Lada, od kada im se gubi svaki trag.
Simo Ličina, Nedeljko Pilipović, Žarko Kalinić, Miro Bosančić te Bogdan, Žarko i Jovan Grab optuženi su za ubistva, prisilni nestanak i nečovječno postupanje u Bosanskom Novom. Prema optužnici, oni su – u svojstvu pripadnika voda Vojne policije Lake novogradske brigade Vojske Republike Srpske – zatočenicima u Vatrogasnom domu nanosili velike patnje u periodu od maja 1992. pa do kraja marta 1993. godine.
Pročitana je izjava Mukerime Salkić, koja je tokom istrage rekla da je s djecom 23. jula 1992. u konvoju napustila Sanski Most, a njen suprug Hasan i djever Mirsad nisu htjeli da idu.
“Kasnije su ubijeni. Njihova tijela su pronađena i ukopana. Poslije rata, čula sam od komšija da ih je sedmi dan od mog odlaska Vojska VRS-a odvela u Dom kulture, gdje su bili pet dana, a potom u Vatrogasni dom, gdje su bili oko 20 dana”, navela je svjedokinja u izjavi 2015.
Kako se dalje navodi, saznala je da su, nakon puštanja, Hasan i Mirsad bili vidno pretučeni i da im je naređeno da se javljaju u Stanicu javne bezbjednosti Bosanski Novi. Nakon jednog od odlazaka, više se nisu vratili, navodi se.
Saznala je da su ukopani u šumi Žulj i otišla na tu lokaciju, a kasnije je, prema njenim riječima, čula da je izvršena ekshumacije te je išla u Šejkovaču u Sanski Most na prepoznavanje. Prema navodima koji su pročitani, Hasana i Mirsada je prepoznala po odjeći i vidjela da su posmrtni ostaci bili bez glave.
Odbrane su kazale da ne bi imale pitanja za svjedoke, da su prisutni u sudnici. Na iskaze Džaferbegovića i Salkić, advokat Rade Ćulibrk je imao prigovore relevantnosti.
Naredno suđenje je zakazano za 6. juni.
