Državni sud. Foto: BIRN BiH
Ešref Prcanović, nekadašnji rezervni policajac, ispričao je kako se krajem aprila 1992. godine s kolegama predao na releju, odakle su u konačnici odvedeni u prostorije Pošte u Skender-Vakufu. Pojasnio je da su ih smjestili u jednu prostoriju i da su vidjeli krv po zidovima.
Naveo je da su bile prostirke u toj prostoriji, ali da je Boško Peulić kazao da se one uklone. Upitan da li Boška Peulića vidi u sudnici, svjedok je pokazao u njegovom pravcu.
“Mene je udario jedanput po stomaku i glavi”, rekao je Prcanović za Boška Peulića te pojasnio da ga je udario pesnicom u glavu, a nogom u stomak. Dodao je da je Boško Peulić tukao i Ivana Stojaka i Marija Matoševića.
Svjedok je pojasnio da su u prostorijama Pošte ostali zatvoreni osam dana, te da su i druge osobe dolazile i maltretirale zatvorenike.
Prisjetio se i da je vođen na ispitivanje, gdje je vidio Boška Peulića, ali da mu se nije obraćao. Kazao je i da prilikom ispitivanja nije bio fizički maltretiran, ali da jeste bio tučen nakon što je izašao iz prostorije gdje je saslušavan.
Prcanović je rekao da je, kada je bio uhvaćen Alija Izetbegović u Lukavici, “počelo udaranje od gospodina Boška Peulića”, koji je zatvorenicima prijetio da će ih pobacati s Korićanskih stijena.
Odbrana Boška Peulića je ukazivala na razlike u odnosu na iskaze koje je ranije davao, između ostalog, da nije spominjao da je optuženi ulazio u prostorije kada je bio zarobljen Izetbegović. Svjedok nije znao objasniti razliku te je kazao da možda oni koji su ga saslušavali nisu to zapisali.
Za osobu po nadimku Keruša svjedok je rekao da ih nisu matretirali kada je on bio tu. Dodao je kako misli da je Keruša bio zarobljen u Kotor-Varoši i da je “prošao istu torturu”. Prcanović je u sudnici pokazao na optuženog Petra Đurića kao osobu koju su zvali Keruša.
Boško i Davor Peulić te Petar Đurić zvani Keruša optuženi su za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, Đurića kao de facto komandira jedinice Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.
Svjedok Samir Sefer se prisjetio da je u maju 1992. godine kao vozač išao s drugim osobama u razmjenu tijela mrtvih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na lokaciju na Vlašiću. Tada je upoznao Boška Peulića, na kojeg je pokazao u sudnici.
Kazao je da su tijela “istovarena iz jednog i utovarena u njegov kamion”. Kasnije je saznao da se radi o 13 tijela.
“Znam da je tada bila priča, jer je HVO pokrenuo akciju, da su izginuli. Kasnije sam čuo da su zarobljeni i ubijeni”, rekao je Sefer.
Suđenje će se nastaviti 15. maja.
