Matuzović i ostali: Kopanje tranšeja do prvih linija

Đuro Matuzović, Ivo Oršolić i Joso Nedić. Foto: BIRN BiH

Ilija Stojanović je posvjedočio da je tokom rata radio kao profesor geografije te bio angažovan u civilnoj zaštiti, i da je tada zadužio automat, dvije bombe i uniformu. Naveo je da je bio sa suprugom u dvorištu kada je došao jedan vojni policajac te ga upitao: “Jeste li Srbin?” Nakon što mu je svjedok odgovorio potvrdno, vojni policajac mu je rekao da pođe s njim i ponese sa sobom nešto toplo, deku i jastuk.

Svjedok se prisjetio kako je po dolasku zapazio punu školsku dvoranu, u kojoj je ostao dva i po dana. Ispričao je da je po izlasku prešao u vojne jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te prebačen u radnu jedinicu.

Stojanović je kazao kako je u toj radnoj jedinici bilo oko 30 do 40 ljudi hrvatske i bošnjačke nacionalnosti. Pojasnio je da su njihovi zadaci bili kopanje tranšeja do prvih linija te dodao da je radna jedinica radila do završetka rata.

“Mi smo u Orašju skoro svakodnevno imali granate, koje su padale po selima, nikad nismo bili sigurni. Kod moje kuće je palo 13 granata”, rekao je Stojanović te dodao da je njegova supruga, koja je izdavala dozvole za prelazak preko Save, u junu ranjena od granate.

Odgovarajući na pitanja tužioca Milanka Kajganića, svjedok je potvrdio da je njegova majka bila hrvatske nacionalnosti te je potvrdio da je odveden u izolaciju jer je Srbin. Potvrdio je da je kuća Marka “Balkana” bila do njegove te da je on bio komandant jedne od bojni.

Stojanović je na upit Suda potvrdio da su mu ostali kazali da su privedeni jer su Srbi.

Svjedok je na dodatno pitanje Odbrane rekao da ne zna stvarne razloge privođenja ostalih te da o tome nisu ni pričali.

Ivo Oršolić je optužen s Tadom Oršolićem, Đurom Matuzovićem, Markom Dominkovićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama počinjenim u Orašju.

Matuzovićeva Odbrana je uložila oko 20 materijalnih dokaza, među kojima izvještaj iz oktobra 1992. u kojem stoji da akt sačinjava policija. Uložen je Izvještaj iz glavnog stožera Vojne policije iz augusta 1992. koji pokazuje komandno ustrojstvo, akt iz septembra 1992. iz kojeg se, prema riječima Odbrane, vidi da Matuzović nije imao efektivnu kontrolu nad zarobljenim licima te da je izdao zapovijed da se jedna od zatočenih osoba odveze na liječenje.

Tužilac Kajganić je naveo kako ovi dokazi potvrđuju tezu Optužbe.

Branilac Vlado Adamović je uložio i akt iz kojeg se, kako je kazao, vidi da je postupano po naređenju iz glavne komande Vojne policije. Dodao je kako se iz zapovijedi iz oktobra 1992. vidi da je iznad njegovog branjenika bila komanda te je uložio i set zapovijedi koje je potpisala viša komanda.

Tužilaštvo je uložilo prigovore autentičnosti i zakonitosti na set zapovijedi.

Suđenje se nastavlja 22. maja.