Bužimkić i ostali: Tijelo bez glave i vezanih udova

Senad Bužimkić (u svijetloplavoj majici). Foto: BIRN BiH

Milan Stupar je posvjedočio da je u julu 1995. godine bio vojno angažovan pri Petom bataljonu Prve novogradske brigade, u rejonu Osmače. Prisjetio se da je oko pola šest ujutro 4. jula počeo napad Armije BiH, kao i da su oko pola deset krenuli prema Osmačama. Dodao je da su na samom vrhu osjetili dolazak druge vojske s desne strane.

“U tom momentu smo osjetili njihovu priču i trčanje, ne znajući da su oni već zaposjeli jedan rov”, rekao je Stupar te dodao da su ih pozvali da se predaju, nakon čega je on upucan u kuk.

Kako je kazao, bomba je bačena pred Miroslava Maleša, koji je tom prilikom ranjen. Prema njegovim riječima, nakon pola sata je došao vojnik iz rova, koji je tri puta pucao u Maleša.

Stupar je naveo kako su tri vojnika i on uspjeli doći do Osmače, dok su se ostali njegovi saborci vratili na početnu tačku.

“Oni su se vratili dolje, da bi se u poslijepodnevnim satima predali i bili zarobljeni”, rekao je Stupar te dodao da je tokom razmjene u decembru vidio Milorada Nedimovića bez glave, čije su noge i ruke bile vezane žicom.

Na upit predsjedavajuće Sudskog vijeća Željke Marenić naveo je kako je Nedimovića prepoznao po odjeći, a da je prepoznao još neke koji su bili u kompletnom stanju.

U unakrsnom ispitivanju, Stupar je kazao da nije vidio zarobljavanje vojnika, te kako je zaključio da su bili zarobljeni jer su razmijenjeni.

Za ubistva najmanje 25 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) optuženi su Senad Bužimkić, Rizah Fajić, Almir Sefić, Ermin Kadić, Amir Patković, Irfo Velagić, Suad Nesimović i Nedžad Ćehić. Prema optužnici, oni su bili pripadnici 511. brigade Armije BiH.

Mirko Novaković je ispričao da je 1995. bio komandant Petog bataljona Prve pješadijske brigade Novi Grad te kako je 3. jula izvršen napad na Suvu Među. Rekao je da su sutradan u rejonu Osmače ponovno napadnuti, i da je bilo oko 17 poginulih i zarobljenih boraca.

Pojasnio je da ima ova saznanja jer je na objektu Brezik bio s grupom boraca kada je čuo povike: “Predajte se!”, nakon čega je prestala pucnjava. Novaković je naveo da je uzimao izjave od boraca te da je od Ostoje Palije čuo da su zarobljeni jer je on bio u neposrednoj blizini.

Na pitanje tužiteljice Marijane Čobović iz kojeg razloga je u ranijoj izjavi kazao da su oni poginuli, dok je kasnije izjavio da su zarobljeni, svjedok je naveo da je poslije tragao te detaljnije obratio pozornost.

Na upit Odbrane, Novaković je potvrdio da je prvu izjavu davao 2017. u Ministarstvu unutrašnjih poslova, dok je drugu davao u Tužilaštvu 2021. godine. Rekao je da je između davanja ovih dviju izjava kontaktirao s pripadnicima svoje jedinice te da je bilo oprečnih informacija.

Damir Beglerović, branilac Suada Nesimovića, uložio je prigovor na izjavu iz 2017. godine, u kojoj je službeno lice upitalo svjedoka: “Da li vam je poznato da li je u našoj borbenoj grupi bilo ljudskih gubitaka?”, te na taj način iskazao svoju pripadnost, na šta je Novaković izjavio kako službenik nije kazao da je iz sastava Petog bataljona.

Radoslav Mijić je naveo da je 1995. bio angažovan na Kobiljnjaku pri Drugom bataljonu u Novogradskoj brigadi te da se 23. maja desio napad, kada je on bio na straži u rovu sa Milankom Radakovićem i Borisom Ćurguzom. Ispričao je kako je Peti korpus ušao u tranšej kada je on otvorio vatru, a zatim se povukao do Pašićevog rova.

Naveo je kako im je Radaković rekao da je Ćurguz izgubljen te da je saznao da je poslije razmijenjen.

U unakrsnom ispitivanju, svjedok je kazao da je tačno da je u izjavi 2017. naveo kako se ne može sjetiti šta mu je Radaković rekao za Ćurguza. Potvrdio je da je tokom povlačenja i dalje čuo međusobnu pucnjavu, kao i eksplozije bombi.

Datum nastavka suđenja će biti naknadno poznat.