Babić i Maletić: Katastrofalan tretman u Pribiniću

Zaštićeni svjedok P-2 je ispričao da je bio pripadnik Vojne policije u Tesliću, a da je Dragan Babić bio vozač u ovoj jedinici.

Kada se formiraju takozvani seoski bataljoni, svjedok odlazi, kako je rekao, u selo udaljeno od Teslića 30 kilometara i tu ostaje do augusta ili septembra 1992. godine.

“U Pribiniću je napravljen zatvor, pritvor, logor. Ne znam ko ga je napravio – jesu li ‘Miće’ ili teslićka brigada. Upravnik je bio Dragan Babić. U tom zatvoru su bili zatvoreni muslimani i Hrvati, građani opštine Teslić”, kazao je svjedok.

Naveo je kako se pričalo po Tesliću da je tretman bio katastrofalan – udaranje nogama, kablovima, nogama od stola – i da je Dragan Babić bio “vodeći za udaranje”, rekao je svjedok.

Ispričao je da ga je krajem augusta ili početkom septembra nadređeni Dragan Marjanović poslao u Pribinić, gdje je zatekao čuvare, dok su zatočenici bili i u dvije prostorije. Kako je kazao, stražari su imali ključeve tih prostorija.

Prema njegovim riječima, tu je zatekao katastrofu, a zatvorenici su izgledali izudarano i mršavo.

Svjedok je izjavio i da Babića nije viđao u Pribiniću.

Dragana Marjanovića je Sud BiH osudio na 14 godina zatvora zbog zločina na području Teslića.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je kazao da ne zna je li Babić smijenjen kada su uhapšene “Miće”. Izjavio je da nikada nije vidio da Babić tuče zatvorenike.

Babić je s Milivojem Miletićem optužen za ubistva i nečovječna postupanja nad civilima i ratnim zarobljenicima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u zatočeničkom objektu u Pribiniću. Babić je optužen u svojstvu upravnika objekta u Društvenom domu u Pribiniću u periodu od juna do augusta 1992. godine, kao i vojnog policajca tokom septembra i oktobra, a Maletić kao nekadašnji stražar.

Drugi svjedok Samir Đafić se prisjetio 5. jula 1992, kada su njegov otac Mustafa i još dvojica muškaraca kao civili odvedeni, kako je kasnije saznao, u Pribinić.

Svjedok je kasnije od Edina Mujakovića saznao da je njegov otac ubijen 20. dan od zarobljavanja.

“Edin je rekao da je moj otac konstantno udaran i izložen torturi”, naveo je Đafić i pojasnio da je tijelo oca razmijenjeno u oktobru 1992. godine.

Kazao je da je i razgovarao s Davorom Mahmutovićem, koji mu je rekao da je Babić najviše zaslužan za smrt njegovog oca i da je bio komandir logora.

Na upit Odbrane, svjedok je rekao da mu nije poznato je li krajem juna smijenjen Babić s pozicije upravnika.

Na današnjem ročištu pročitan je iskaz preminulog svjedoka Edina Mujakovića u kojem je ispričao da je 5. juna 1992. zajedno s Mustafom Đafićem i Redžom Mujevićem uhapšen i odveden u Pribinić. U iskazu je naveo da je od posljedica premlaćivanja Đafić preminuo.

“Mustafa je svaki dan tučen i udaran. Najviše mogu kriviti upravu zatvora (…) Izdahnuo je u najgorim mukama. I Redžu su nemilosrdno tukli”, rekao je svjedok tokom istrage.

Izjavio je da se lica pod nadimkom Brdo sjeća kao osobe koja je najviše tukla.

Suđenje će se nastaviti 8. i 10. maja.