Branislav Zeljković i Slavko Bojić s advokaticom Jadrankom Ivanović. Foto: BIRN BiH
Davor Maksimović, osnivač i vlasnik preduzeća “Ultimax”, rekao je da su posredstvom njegove firme nabavljana zaštitna odijela koja su kasnije isporučena u Institut za javno zdravstvo.
“Pošto se moje preduzeće prvenstveno bavi poslovnim savjetovanjem za klijente, meni se prvo obratio Saša Marković, direktor ‘Travel for fun’, da se raspituje za mogućnost finansiranja jednog posla, a to je transport robe iz Kine. S obzirom da mu je trebao milionski kredit, a njegova firma nije ispunjavala uslove za toliki kredit, nismo mogli završiti taj posao“, rekao je Maksimović.
Nakon što mu se obratio jedan od njegovih klijenata, Dragutin Papović, predstavink firme “Ecopharm” iz Gacka, koji ga je pitao da li postoji tržište za distribuciju zaštitnih odijela, svjedok je rekao da je kontaktirao Markovića. Kako je pojasnio, Popović mu je slao slike zaštitnih odjela koja je firma “SLT Enterprise” iz Gračanice proizvodila u BiH.
“Ja sam dobio i uzorke i predao ih Saši Markoviću koji je te uzorke odnio u neke bolnice. Kasnije me zvao i pitao da li postoji mogućnost da se odijela modifikuju, na način da bude zaštita i preko rajfešlusa. Kada smo poslali i uzorke modifikovanih odijela, rečeno je da je sve u redu i da je potrebno odmah 10 hiljada komada“, rekao je Maksimović pred Okružnim sudom u Banjaluci.
Prema njegovim riječima, isporučeno je ukupno oko 30.000 odjela, a pojedine isporuke vozio je i lično u Institut za javno zdravstvo, kao i Univerzitetski klinički centar u Banjaluci.
Kako je rekao, on je odijela nabavljao za 14,50 plus PDV, a prodavao za 21,50 maraka za “Travef for fun”, koji ih je Institutu za javno zdravstvo prodavao po cijeni od 50 KM.
Svjedok se nije mogao sjetiti da li je uz ta zaštitna odijela došla deklaracija, ali je kazao da su bila mnogo kvalitetnija od odijela koje je kasnije nabavljao i provjeravao, jer su bila čvršća, vodonepropusna i nisu bila toliko providna. Iako je odijela dobijao pod jednim nazivom, on je rekao da ih je u fakturama drugačije naznačio, a to je uradio nakon što je na internetu vidio kako drugi klasifikuju tu robu.
Jedan kontigent je, kako je naveo, prodao i jednom domu za stara lica po cijeni od 50 KM.
Svjedok Dragutin Popović je naveo da je njegova firma odijela nabavljala po cijeni od oko 11 KM plus PDV, a da su preduzeću Davora Maksimovića prodavali za 16, s porezom.
“Mi smo ukalkulisali maržu koju kao apoteka imamo, od oko 30 posto. Odijela sam prodao firmi ‘Ultimax’, ali kome ih je ‘Ultimax’ dalje prodavao – ne znam. Nisam pitao, a u poslovnom svijetu se to i ne pita“, rekao je Papović.
Uposlenica agencije “Travel for fun”, Bojana Radić, kazala je pred Sudom da je bila upoznata s nabavkom odijela za Institut za javno zdravstvo jer je radila predračune i fakture. Ona je rekla da je od direktora dobila nalog da na fakturi naznači da je riječ o zaštitnim medicinskim odijelima.
Oni su svjedočili na suđenju Branislavu Zeljkoviću, bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo Republike, kome se sudi za zloupotrebu položaja s direktorom firme “Procontrol” Slavkom Bojićem, direktorom firme “Promeding” iz Laktaša Draganom Dubravcem, direktorom turističke agencije “Travel for fun” Sašom Markovićem, te bivšem direktoru “Sineks laboratorije” Sanijem Crljićem.
Suđenje se nastavlja 12. aprila, izvođenjem novih dokaza Tužilaštva.
