Ramić Ćamil i ostali: Nadležnost nad ratnim zarobljenicima

Vještak Martin Frančešević je na pitanje Senada Pizovića, branioca optuženog Mehmeda Dobrače, rekao da načelnika Službe bezbjednosti u odsustvu mijenja referent kojeg on odredi.

Referent za vojno-policijske poslove je rukovodio stručnim radom Vojne policije 81. divzije, naveo je vještak.

Branilac je prethodno vještaku citirao naredbu komandanta Vojne policije od 2. februara 1995., prema kojoj se optuženi s još jednom osobom raspoređuje na mjesto referenta za štabno-bezbjednosne i vojno-policijske poslove.

Na konstataciju Pizovića da starješina Službe vojne bezbjednosti stručno rukovodi Vojnom policijom, a na referent, Frančešević je rekao da Služba vojne bezbjednosti ne obuhvata samo vojno-policijske poslove.

Odgovarajući na konstatacije branioca da to ne piše nigdje, vještak je rekao da je zaključke izveo iz pravila o radu Službe vojne bezbjednosti i pravila za rad Vojne policije, koja su preuzele sve vojske nastale raspadom Jugoslavije.

Na pitanje Minke Kreho, predsjedavajuće Sudskog vijeća, na kome je odgovornost, vještak je rekao da taj lanac može uključivati više ljudi, da bi na podpitanje branioca Pizovića dodao da komandant može prenijeti neke ovlasti, ali je odgovornost neprenosiva.

Frančešević je objasnio kako je komandant 81. divizije bio nosilac zadataka obezbjeđenja ratnih zarobljenika, ali je to ostvarivao preko jedinice Vojne policije.

Na pitanje branioca kako referent da kazni pripadnike Vojne policije kada ima saznanja o nezakonitom postupanju prema zatvorenicima, vještak je objasnio da referent o tome obavještava načelnika Službe vojne bezbjednosti koji pokreće postupak utvrđivanja odgovornosti. Dodao je kako načelnik Službe vojne bezbjednosti, kao ni referent, nije mogao izdavati naredbe, nego je to mogao samo komandant IBOG-a (Istočnobosanske operativne grupe), a oni su ih mogli prenositi.

Vještak je objasnio kako je komandant Vojne policije imao ulogu da odgovara za ukupno stanje u jedinici, dok je za stručno komandovanje bilo zadužena Služba vojne bezbjednosti, koja je za to imala referente. Jedinica Vojne policije, kako je objasnio vještak, radila je poslove obezbjeđenja ratnih zarobljenika u ZOIL-u.

“Referent za štabno-bezbjednosne i vojno-policijske poslove bio je nadležan da prijavi nezakonito postupanje prema zarobljenicima“, rekao je vještak navodeći da nije našao nikakvu naredbu koji od dva referenta u Službi vojne bezbjednosti je za to bio direktno zadužen.

Na pitanje optuženog Dobrače da li je komandant morao izdavati pismena naređenja pomoćniku za bezbjednost, vještak je objasnio da je komandant bio fokusiran na borbu, te da su naređena na sastancima mogla biti izdavana i usmeno.

Dobrača je optužen za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene tokom 1995. na području Rogatice i Goražda. Njemu se sudi sa Ćamilom Ramićem, Himzom Selimovićem i Ramizom Mićivodom, koji su optuženi za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada.

Na dodatna pitanja tužiteljice Marijane Čobović, vještak je konstatovao da je Ćamil Ramić, kao načelnik Službe vojne bezjednosti, bio dužan da utvrdi sudbinu jednog zatvorenika, čije se ime nije našlo na sprovedbenom listu zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske koji su bili upućeni u zgradu ZOIL-a u Goražde. Na pitanje da li je našao dokaz da je Ramić išta preduzeo, vještak je negirao.

Suđenje se nastavlja 8. aprila.