Radić Pero i ostali: Saznanja o učesnicima akcije u Jusićima

Kajo Spasojević kazao je da je od februara ili marta 1992. član Kriznog štaba u Malešiću, koji su formirali zbog postavljanja linija odbrane. Naveo je da su u Krizni štab ušli ugledni mještani Božo Vidović, koji je bio predsjednik, te Pero Radić i Dušan Spasojević.

“Oružje je bilo dijeljeno preko Bože Vidovića, neko je dovozio do njega“, kazao je svjedok i dodao da je u početku bilo dogovora o nenapadanju sa selima nastanjenim bošnjačkim stanovništvom.

On je ispričao kako je početkom maja bilo javljeno radio stanicom da će doći neka jedinica da razoruža Jusiće, te su sa sobom poveli koga su sreli. Kazao je da su mještane bošnjačke nacionalnosti zatvorili u nekoliko kuća, a ti mještani su tražili da ih obezbjeđuju ljudi iz Malešića jer su imali u njih povjerenje.

Prema riječima svjedoka, sutradan su mještani tražili da se povuku oni koji su ih čuvali.

“Daj da ih pustimo, Božo jedva dočekao. Naši ljudi su povučeni“, naveo je svjedok.

Dodao je da su potom došli neki ljudi i obratio im se jedan s nadimkom Repić, te tražio da ih vode u Jusiće. Kada im je Vidović rekao da su ih pustili, kako je kazao svjedok, prislanjali su im nož i cijev od puške.

“Božo je otišao odmah u Štab u Zvornik da ga smijene“, rekao je svjedok i dodao da je poslije u Malešić poslat Žika Ristanović.

Svjedok je ispričao da je 27. maja čuo da se ponovo sprema razoružavanje u Jusićima i vidio je autobus s vojnicima koji su došli, dok je iz pravca Vukića čuo detonacije. On je otišao na seosko groblje i ostao tu do mraka, a sutradan je svratio kod Žike Ristanovića, koji je bio očajan.

Naveo je da mu je Ristanović rekao da su neki mještani Jusića pobijeni, a neki protjerani. Od njega je saznao da je to vodio Marko Pavlović koji je doveo neke svoje ljude i razgovarao je motorolom, a potom se vratio u Zvornik.

Pero Radić, Božo Vidović, Branko Studen i Vlado Ristanović optuženi su za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića 27. maja 1992. godine. S njima je bio optužen i Dušan Spasojević protiv kojeg je postupak odvojen zbog nedostupnosti pravosuđu u BiH.

Na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da su Repić i njegovi ljudi bili pripadnici neke paravojne jedinice. Potvrdio je da su on i Vidović dobijali i batine od njih.

On je braniocu Radivoju Lazareviću rekao da članovi Kriznog štaba u Malešiću nisu učestvovali u događajima u Jusićima.

“Mi nismo imali za to ni volje ni snage“, rekao je svjedok.

On je kazao da se Vidović nakon odlaska s pozicije predsjednika Kriznog štaba bavio nabavkom. Složio se s braniocem da je Marko Pavlović, koji se zvao i Branko Pavlović, bio “bog i batina“ u to vrijeme. Branko Popović osuđen je pred Višim sudom u Beogradu na 15 godina zatvora za ratne zločine u Zvorniku.

Svjedok Neđo Tešić govorio je o stražama koje su bile organizovane u Malešiću, a koje su organizovali Vinko Cvjetinović, Milan i Pero Radić, te Božo Vidović.

“Nismo imali nekog naoružanja, smjenjivali smo se za lovačku pušku“, rekao je svjedok i dodao da je kasnije nabavio sebi pušku od Vidovića.

On je kazao da su prvobitno stražarili kod kuća a poslije su napravili tranšeje i rovove. Ispričao je kako je krajem maja bila pucnjava i da su dejstvovali minobacači u pravcu Jusića. Naveo je da se uveče spustio iz rova i kod škole sreo Peru Radića.

Tešić je kazao da je u jednoj kući kod škole vidio da su bile neke žene i djeca, te im je odnio hrane. Prema njegovim saznanjima, žene su odvedene, a muškarci pobijeni.

Suđenje se nastavlja 2. aprila.