Stovrag: Povrede na zarobljeniku primijetio kasnije
Fadil Kulelija je rekao da je tokom 1993. bio stražar u zatvoru koji se nalazio u zgradi osiguravajućeg društva ZOIL u Goraždu, te da mu je jedan od zadataka, između ostalog, bio i da odvede ratne zarobljenike u prostorije na spratu na ispitivanje kod bezbjednjaka koji su tu dolazili, te ih vrate u njihove podrumske prostorije.
Stražari su, pojasnio je, trebali evidentirati ko je dolazio, koliko su se ratni zarobljenici zadržali kod istražioca, kao i kada su vraćeni. Naglasio je da nisu prisustvovali ispitivanjima zarobljenika.
Na upit ko je od bezbjednjaka dolazio, svjedok je nabrojao i “gospodina Mustafu“, odnosno optuženog, za kojeg je rekao da ga poznaje kao dobrog čovjeka.
Kulelija je nabrojao i neke zarobljenike poput Čede Popivića, te Branka i Njegoša Mašića. Prisjetio se kada su došli Mustafa Stovrag i izvjesni Jusko Moćević, kojima je odveo Popovića.
“Vidim Mustafu, on me je i pozvao. Jusko Moćević je sjedio“, rekao je svjedok i dodao da je ostavio Popovića u kancelariji. Kasnije ga je, kako je naveo, Stovrag ponovo pozvao, nakon čega je vratio Popovića i zapisao vrijeme.
Narednog dana je, kazao je Kulelija, bio pozvan na razgovor kod načelnika Emina Imamovića.
“Došao sam, gore sjedi Čedo. Mene pitaju šta se desilo. Vidim kod Čede podliv ispod oka“, kazao je Kulelija i dodao da je dobio kritike zbog Popovićevih povreda i jer “nije evidentirao ekces“. Kada je upitao Popovića zašto mu ništa nije rekao, svjedok je naveo da je Popović samo slegnuo ramenima.
On je pojasnio u više navrata da, kada je vraćao Popovića te noći nakon saslušanja, nisu razgovarali o ispitivanju. Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je kazao da mu Popović nije rekao ko ga je povrijedio, te da je te prilike mogao hodati.
U unakrsnom ispitivanju Kulelija je rekao da nije primijetio da je Stovrag nekoga maltretirao.
Stovrag je u svojstvu pripadnika Službe javne bezbjednosti optužen za udaranje zatvorenika u vojno-istražnom zatvoru u Goraždu.
Zulfo Džano, također nekadašnji stražar u zatvoru u zgradi ZOIL-a, govorio je o zaduženjima stražara, među kojima su bile zaštita ratnih zarobljenika, da im daju hranu, te po potrebi vode ljekaru. Unutar zgrade su zarobljenici, kako je dodao, išli na saslušanja kod istražioca.
“Kad dođu traže tog i tog, stražar ga dovede. Kad završi, vratimo ga“, kazao je.
I on se prisjetio zarobljenika Popovića, te dvojice Mašića.
Odbrani je kazao da je odnos prema zarobljenicima bio profesionalan i ne zna da li je bilo maltretiranja.
“Ako je bilo maltretiranja, moglo je biti samo kod istrage. Unutra nije moglo biti jer ključevi su bili kod nas“, rekao je Džano.
Tužiteljica Marijana Čobović ga je upitala da li zna šta se dešavalo kod istražnih organa, na šta je odgovorio da ne zna jer nije bio prisutan prilikom ispitivanja.
Odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća, svjedok je rekao da nije primijetio povrede kada je vraćao zarobljenike sa ispitivanja, niti mu se neko požalio.
Suđenje će se nastaviti 12. aprila.
