Kadrić i ostali: “Od danas vas niko ne smije tući, samo ja”

Zoran Čivčić rekao je da je njegovo selo Maurovići napadnuto 20. juna 1992. i da je traženo da se preda oružje. Nakon što su predali oružje, kako je kazao, rečeno im je da ih vode u Visoko da daju izjave.

Svjedok je kazao da ih je po dolasku dočekao upravnik Zijad Kadrić i da su popisani.

“Uslovi su bili takvo poniženje… Sto ljudi leži, sjedi, nema zraka… Nema kašike, samo rukama jedeš a ruke nisi oprao od kad”, prisjetio se Čivčić, dodavši da je hrana bila oskudna, a da su nuždu vršili u plastičnu kantu.

Rekao je da je vođen na ispitivanje, koje je bilo korektno. Ispričao je kako je polovinom jula čistio po kasarni kada ga je pozvao Hajrudin Halilović.

“Znali smo ga kao Mrču – brat Sefera Halilovića, Hajrudin. Bio je snažan, jak. Za mnom žurnim korakom: ‘Stani, debeli, da te zakoljem’”, naveo je svjedok.

Kazao je da ga je Halilović tom prilikom udario nogom, a da je on potrčao do mjesta gdje su bili čuvari. Prema riječima svjedoka, Halilović je vodio neki svoj istražni postupak i izvodio zatočenike, koji su se vraćali prebijeni. Izjavio je da su se čuli jauci i krici, a da su zatočenici pričali da ih je udarao.

“Imao je u kancelariji palije, letve, držalice”, rekao je Čivčić, dodavši da je Halilović udario i njegovog oca.

Svjedok je kazao da je jednom, kada su vođeni na kopanje tranšeja, Halilović udario njegovog rođaka, a da je njega poštedio jer mu je rekao da se ne osjeća dobro.

Kazao je da su se prilikom kopanja okupljali vojnici koji su pravili špalir i tukli zatočenike. Od drugih je čuo da su ih zvali Čenga, Domac i Dizdar, za koje je naveo da su bili u Halilovićevoj grupi.

Čivčić je rekao da je jednom prišao Kadriću i zamolio ga da ih zaštiti od te grupe. Poslije toga, kako je ispričao, došao je Halilović i kazao im: “Od danas vas ne smije niko tući, samo ja.”

Svjedok je naveo da je Kadrić u prostoriji bio zalijepio papir na kojem je pisalo “izolacioni logor”, što mu je bio znak da neće brzo izaći. Rekao je da je iz kasarne polovinom septembra prebačen u Zenicu, odakle je pušten 1993. godine. Naveo je da je poslije bio kod ljekara i da i danas pije terapiju.

Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić zvani Čenga, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane (TO) Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.

Svjedok Čivčić je braniocu Izetu Baždareviću kazao da ih Kadrić nije mogao zaštititi. Halilović je tokom ispitivanja svjedoka rekao da ga on nije udario i da do polovine jula nije ni imao kontakt sa zatočenicima.

“Da vas nisam zamolio da što prije vratite naoružanje i da vas niko neće dirati?” pitao je optuženi.

Braniocu Muhidinu Kapi je kazao da Miralema Čengića nije poznavao i da ne može navesti da ga je udarao. I Odbrani Selimovića je rekao da ne zna ko je Domac. Svjedok je kazao da oni u selu nisu pružali otpor, a da mu je pušku koju je predao bio donio jedan čovjek.

Suđenje se nastavlja 27. marta.