U izvještaju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija iz 2016. godine navodi se da je ova televizijska mreža Hezbollahova, a s ovom grupom povezuje je i nekoliko svjetskih novinskih agencija poput Associated Pressa ili France 24, kao i nevladina organizacija iz New Yorka “Komitet za zaštitu novinara“.

Prema podacima UN-a, u sukobu zbog kojeg je pred ICJ-om pokrenuta tužba za genocid protiv Izraela ubijeno je preko 25.000 ljudi.

Klarenberg u tekstu, preispitujući nekoliko predmeta za genocid pred ICJ-om, piše da je sada potrebno “osvrnuti se na povlasticu kojom su se Zapadne sile ranije angažirale kako bi donijele unaprijed određenu i željenu presudu o genocidu“.

Posebno se osvrnuo na genocid u Srebrenici u kom je, prema haškim presudama, ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka tokom jula 1995. godine, dok su tijela nekih od njih pronađena u više masovnih grobnica. Za oko 1.000 osoba s ovog područja se još uvijek traga.

“Dugotrajni i na kraju uspješni napori Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je stvorio i finansirao NATO, doveli su do osuđivanja Srba za genocid zbog masakra počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine”, navodi se u tekstu Klarenberga, koji ima britanske korijene.

Brojni mediji u kojima on objavljuje tekstove navode da je riječ o novinaru koji istražuje uloge obavještajnih službi u oblikovanju politika i percepcija. Trenutno nastanjen u Beogradu, ovaj bivši saradnik ruskih državnih medija Russia Today (RT) i Sputnik na upite novinara o negiranju genocida u Srebrenici nije odgovorio.

U posljednjih godinu dana Detektor je pisao o tome kako mediji pod kontrolom Kremlja, kao što je RT, nerijetko proizvode i šire dezinformacije. U jednom od dokumentarnih filmova RT-a također je negiran genocid u Srebrenici, kao i postojanje presuda za opsadu Sarajeva. Nedavno je RT najavio i emitovanje programa na području Republike Srpske i cijele BiH. Sputnik je nedavno posebno čestitao Dan Republike Srpske, čije obilježavanje je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.

Ruski mediji često su podržavali i različite narative o pozitivnoj ulozi Rusije u invaziji na Ukrajinu.

Narativ o naredbama Zapada da Srbi moraju biti osuđeni za genocid

Klarenberg tvrdi da je očigledno da, kada “sjevernoameričke i europske sile žele osuditi neprijateljske države i njihovo stanovništvo“, to se može i neizbježno postići, ali da problem nastaje kada je za zločine optužen njihov saveznik.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica, Emir Suljagić, za Detektor pojašnjava da u slučaju Srebrenice postoji “alijansa“ u kojoj su ujedinjeni ekstremisti i prema čijim narativima Bošnjaci ne mogu biti žrtve “jer su bliski Zapadu”.

“U ovom konkretnom slučaju to vidite na djelu. Novinar na ruskom platnom spisku, u Hezbollahovom mediju, negira genocid u Srebrenici, tobože u ime borbe za prava Palestinaca“, kaže Suljagić.

Dodaje da je ovo samo jedan od mnoštva ovakvih stavova koje je pročitao u posljednja tri mjeseca, te da takvi narativi imaju plodno tlo i u BiH, gdje se genocid naziva “masakrom“ i “brutalnim incidentom“.

“To naprosto više nije pitanje činjenica nego potrebe da se Srebrenica upotrijebi za ovu ili onu agendu“, kaže on.

Klarenberg navodi kako je u Srebrenici “multietnička Vojska Republike Srpske (VRS) masakrirala nenaoružane muškarce Bošnjake”. VRS pripadnici su “navodno počinili teške zločine protiv civila, zbog kojih ostaju nekažnjeni”. Dodaje da mnogi detalji ovih događaja nisu poznati, uključujući broj ubijenih i tačnu prirodu njihove smrti, te da kvalificiranje ovog događaja genocidom i dalje izaziva sporove među pravnim naučnicima.

U tekstu kaže da je operacija “Oluja“ jedan od primjera ratnih zločina koji nisu presuđeni kao genocid, a imali su elemente tog zločina. Klarenberg navodi da je, u slučaju Srebrenice, MKSJ postavio izuzetno niske pragove za dokazivanje, na osnovu čega bi i danas trebali “nedvosmisleno osuditi cionistički entitet” za genocid nad Palestincima.

“Što se tiče Srebrenice, zapadni zvaničnici iza zatvorenih vrata otvoreno su priznali da je pohod MKSJ-a, da visokorangirane pripadnike VRS-a i rukovodstvo bosanskih Srba osudi za genocid, bio duboko ispolitizovan“, dodaje Klarenberg, navodeći da je “polazna postavka i tužilaca bila da Srebrenica predstavlja genocid i oni nisu bili nepristrasni”.

U Hagu je osuđeno sedam komandanata VRS-a i čelnika Republike Srpske. Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Vujadin Popović i Ljubiša Beara su osuđeni na doživotni zatvor, dok su Radislav Krstić i Drago Nikolić osuđeni na 35 godina.

U presudi Tolimiru, Vijeće podsjeća na svoj zaključak da je ubijanje muškaraca, bosanskih muslimana, djelo u osnovi genocida i počinjeno je s traženom posebnom namjerom da nestanu iz istočne BiH.

Vijeće u predmetu Krstić navodi da namjera da se pobiju svi vojno sposobni muškarci – bosanski muslimani u Srebrenici – predstavlja plan da se djelimično unište kao grupa, što se, stoga, mora okvalificirati kao genocid.

“Pretresno vijeće, dakle, zaključuje da je Optužba van razumne sumnje dokazala da su u Srebrenici u julu 1995. godine protiv bosanskih Muslimana počinjeni genocid, zločini protiv čovječnosti, te kršenja zakona i običaja ratovanja“, navodi se u presudi Krstiću.

Narativi koji potiču urušavanje istine

Muamer Džananović, viši naučni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, pojašnjava da posljednjih godina svjedočimo novom talasu negiranja genocida nad Bošnjacima. Dodaje da su načini i metode različiti, od lokalnog do međunarodnog nivoa.

“Pokušaj urušavanja pravne i naučne istine koja je mukotrpno dokazivana preko dvije decenije, dio je jedne široke strategije u koju se uključuje sve više lica. Očigledno se radi o nekom trendu oko kojeg se neki centri moći mnogo trude ne bi li ostvarili ciljeve“, dodaje Džananović.

Autorima takvih narativa činjenice nisu bitne, kaže Suljagić, podsjećajući kako je ovaj novinar i ranije, na platfmormi Grayzone, objavljivao tekstove sa sličnim stavovima.

“Ono što je ovdje bitno je da je negiranje genocida nad Bošnjacima zvanična politika Ruske Federacije, barem od 2015. godine kada je uložila veto na neobavezujuću rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a“, dodaje Suljagić.

Klarenberg se u tekstu osvrće i na presudu Krstiću, tvrdeći da nijedno suđenje nije otkrilo dokaze da je bilo ko, na bilo kojem komandnom nivou, dao naredbu za ubistva muškaraca u Srebrenici. U ovoj presudi se navodi da je vrh VRS-a namjeravao izvršenje zločina te ga je VRS izvršila.

Osim Krstićeve presude, u odbrani svojih stavova Klarenberg navodi i presudu protiv Dražena Erdemovića, iako on nije osuđen za genocid u Srebrenici. Ovaj bivši pripadnik Desetog diverzatskog odreda Glavnog štaba VRS-a, nakon priznanja krivice, osuđen je na pet godina zatvora zbog učešća u ubistvima oko 1.000 zarobljenih muškaraca i dječaka na Branjevu kod Zvornika, za šta Klarenberg navodi da je priznanje u “nevjerovatnom scenariju u kojem se nižerangirani vojnik oslanjao na genocidne instrukcije potpukovnika, čiji identitet nikada nije utvrđen”.

“Danas se ICJ nalazi u gubitničkoj situaciji. Ako ne optuži Izrael, kako bi umirio svoje zapadne gospodare, njegov globalni kredibilitet će biti nepopravljivo narušen, a time i kredibilitet UN-a kao njegovog osnivača“, zaključuje Klarenberg svoje stavove.

Džananović pojašnjava kako ovakvi stavovi moraju biti podstrek za upozoravanje i ponavljanje najpoznatijih činjenica o genocidu u Srebrenici, koji je utvrđen kao pravna i naučna istina.

“U konkretnom slučaju, mislim da je riječ o naručenom tekstu kojim strani autor ima za cilj negirati genocid i igrati se s osjećanjima preživjelih žrtava“, dodaje.

Suljagić kaže da negiranje genocida i sudski utvrđenih činjenica može dovesti do poticanja na nova nasilja i zločine u trenutnoj nestabilnoj geopolitičkoj situaciji, te da to već vidimo kroz brojne incidente u Republici Srpskoj.

“Svako negiranje genocida je poziv na novi genocid – u to ne sumnjam. I ne treba sumnjati niko drugi“, zaključuje Suljagić.