Peulići i Đurić: Na nogama spavao 42 dana u Pošti u Skender-Vakufu

Svjedok Ismet Selman se prisjetio 27. maja 1992., kada su ga, zajedno s kolegom, zarobili pripadnici, kako je naveo, tadašnje vojske na području Travnika. Odvedeni su u Osnovnu školu “27. juli”, a potom na Babanovac.

Naveo je da su nakon toga, kamionom, odvezeni u podrumske prostorije Pošte u Skender-Vakufu i predati Vojnoj policiji.

Prema njegovim riječima, u toj prostoriji je vidio tri osobe hrvatske nacionalnosti koje su bile “izmasakrirane”, s krvavim licima, dok su na zidovima bili tragovi krvi.

“Sutra je ušao prvo ‘Keruša’, monstrum. Počeo nas je prvo udarati. Znam da se tako zove jer je jedan policajac govorio: “Nemoj, ubit ćeš ga, Keruša.’ On je ušao, morali smo dići ruke uz zid, raširiti noge, i on počne udarati svačim – kablom po leđima, glavi. Udarao je dok ne padnemo u nesvijest”, opisao je svjedok.

Rekao je da je to trajalo svaki dan, dva do tri puta, te da je s ‘Kerušom’ ulazio i Davor Peulić, sin Boška Peulića.

Svjedok je u sudnici prepoznao drugooptuženog kao osobu pod nadimkom “Keruša”, kao i trećeoptuženog Davora Peulića.

“Davor je dolazio pošto je imao ključeve, on je bio ‘kabadahija’. Ulazio je kad je htio i tukao nas. Ne samo mene već i druge. Ne može mu niko zabraniti, imao je oca koji je bio komandant”, pojasnio je Selman, te dodao da je 42 dana spavao stojeći.

Kako je naveo, batine od Davora Peulića su bile za doručak, dok je ‘Keruša’ dolazio navečer. Prema njegovim riječima, Davorovog oca je jednom vidio, jer je na spratu bila njegova kancelarija.

Boško i Davor Peulić te Petar Đurić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u periodu od početka maja do kraja oktobra 1992. godine na području Skender-Vakufa i Travnika. Kako se navodi u optužnici, Đurić je imao nadimak “Keruša”.

Boško Peulić se optužnicom tereti u svojstvu komandanta 122. lake pješadijske brigade, a kasnije 22. lake pješadijske brigade Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), Đurić kao de facto komandir jedinice Vojne policije, a Davor Peulić kao de facto komandir Centra veze ove brigade VRS-a. Boško Peulić se tereti i za mučenje ratnih zarobljenika, a Đurić i on su optuženi da su nečovječno postupali prema zatvorenicima.

Za nečovječno postupanje prema civilima i ratnim zarobljenicima u PTT-u ili van njega optužen je i Davor Peulić, koji je, prema optužnici, dolazio u improvizovani zatvor u periodu od početka maja do kraja oktobra 1992. godine.

Selmanu je Odbrana prezentovala izjave iz istrage, za koje je rečeno da nije spominjao Boška Peulića. Svjedok je odgovorio da se u tom momentu nije mogao sjetiti i da on za njega nije interesantna osoba.

Rekao je da je “Kerešu” prvi put vidio prvi, drugi ili treći dan njegovog zarobljavanja. Za Davora Peulića je naveo da mu se predstavio prvi dan kad je došao. Svjedok je upitan zašto to nije spominjao u ranijim izjavama, te da u izjavi od 2008. nije govorio da ga je tukao, na šta je on odgovorio da se ne može svega sjetiti.

Na današnjem ročištu saslušan je još jedan svjedok, čiji identitet i sadržaj svjedočenja je zabranjeno objavljivati.

Naredno suđenje je zakazano za 14. februar.