Rajko Drljača. Foto: BIRN BiH
Sadika Cerić je ispričala kako je iz porodične kuće u Prijedoru odvedena kombijem u zatvor “Tunjice”, a odatle u “Mali logor”, gdje je smještena u malu ćeliju. Rješenje o lišenju slobode nije dobila, ali joj je po službenoj dužnosti određen advokat, koji je rekao, kako je kazala, da ne može ništa učiniti.
Na pitanje tužiteljice Olivere Đurić ko je bio upravnik u “Malom logoru”, odgovorila je – “Rajko Drljača”.
“Pitala sam upravnika, kada me primio, da mi dozvoli da radim. Rekao mi je da ne može dozvoliti jer se zbog optužnice za špijunažu ne mogu kretati”, kazala je Cerić i navela da je njegova kancelarija bila u prizemlju, gdje i njena ćelija.
Cerić je ispričala da je čula jauke iz ćelije pored njene, a da je sa sprata čula kako ljude tjeraju da pjevaju. Hranu je dobijala kroz metalni otvor na vratima, a nuždu je vršila u jednu kantu.
Rekla je da ona nije bila fizički zlostavljana, nego je čula kroz otvor da svakodnevno zlostavljaju i tuku druge. Ponekad je s njom u ćeliji bila još jedna žena i njih dvije su imale krevete, dok su drugi spavali na spužvama ili na podu.
Na pitanje tužiteljice o stražarima, svjedokinja je kazala da joj je ostao upečatljiv Draško Radusinović, koji joj je bio elegantan, spomenula je i Boru, za kojeg su joj rekli da je bio okrutan i koji je njoj kazao da je oženjen njenom bivšom učenicom, te stražare pod nadimcima Brko, Lazo, Vučko i Zenica.
Cerić je navela kako je u “Mali logor” dovedena u februaru 1995. godine, kao i da je tu ostala do januara 1996. i da ima teške zdravstvene posljedice.
Na pitanje Odbrana, svjedokinja je potvrdila da je Borislav Milaković stražar Boro, koji je u zatvoru bio drzak i vrijeđao ljude, te da su se nakon rata sreli u Banjoj Luci. Za Draška Radusinovića je kazala da se ne sjeća da joj je ovaj optuženi ikada rekao ružnu riječ, ali da je u njegovoj smjeni dolazilo do velikh problema. Navela je i kako joj je Gojko Soldat jedne prilike ubacio narandžu u ćeliju.
Optužnica tereti Rajka Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića i Duška Drljaču da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, u periodu od 1992. do 1995. godine počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Vojno-istražnom zatvoru zvanom “Mali logor” – između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.
Amir Okanović je ispričao kako su on i brat odvedeni u zatvor “Tunjice”.
“Dobili smo batine na ulazu u ‘Tunjice’, a prije toga smo pretučeni u policiji. U Tunjicama sam bio deset-petnaest dana, odatle sam prebačen u ‘Mali logor’”, kazao je Okanović i dodao da nije dobio nikakvo rješenje, te da je tu doveden u jesen 1992. godine.
Ispričao je kako je u “Malom logoru” bio četiri mjeseca, te da je svakodnevno tučen. U manjim ćelijama je bilo po pet-šest, a u većim između 15 i 20 ljudi. Rekao je kako su dobijali neku hranu, da su spavali na dekama, a da medicinsku pomoć nisu dobijali i da je bio u ćeliji s čovjekom kojem su odrezali uši.
Okanović je kazao kako su ispitivanja vršena u kancelariji na spratu, da je to radio manji deblji čovjek i da su za to vrijeme tučeni. Rekao je kako glavu nisu smjeli podići. Dodao je kako su mu u zatvoru polomljena rebra. Naveo je kako je bio optužen da je organizovao pobunu u Banjoj Luci, te da su ga jednom vodili na sud. Krajem januara 1993. je izašao iz zatvora.
Suđenje se nastavlja 26. januara.
- Grad: Banja Luka
- Lice: Bojić Goran
- Lice: Bućan Milić
- Lice: Cvijetić Svetislav
- Lice: Drljača Duško
- Lice: Drljača Rajko
- Lice: Grab Uroš
- Lice: Janković Aleksandar
- Lice: Jorgić Goran
- Lice: Kljakić Igor
- Lice: Letić Milenko
- Lice: Milaković Borislav
- Lice: Radusinović Draško
- Lice: Savić Goran
- Lice: Soldat Gojko
- Lice: Vučković Mile
- Logori u BiH
- Predmet: Drljača i drugi
- Ratni zločini
- Sud Bosne i Hercegovine
