Lasica i Milović: Otac ubijen tokom napada na Lozje

Branislav Lasica i Miroslav Milović. Foto: BIRN BiH

Amela Breščić je ispričala kako je početkom 1992. s porodicom živjela u naselju Lozje, u Goraždu, kada se počelo pucati, te su do 22. maja boravili većinom u podrumima.

U podrumu kuće Ibrahima Bogdanića se zadesila 22. maja, gdje je bilo oko 50 žena i djece. Zbog napada i panike, svi su počeli bježati. Na upit tužioca Vladimira Simovića, svjedokinja je navela kako je čula da su mnogi upucani, ali nije vidjela.

Ispričala je kako su ih ubrzo vojnici, među kojima su bili i Radivoje Nikolić i Dado Tamburić, ponovno vratili ispred kuće Ibre Bogdanića. Prema njenim riječima, Nikolić je bio u civilu, a Tamburić u uniformi, s puškom. Njen otac je ostao na livadi s još nekoliko muškaraca koje su zavezali, a poslije je saznala da su ubijeni.

Ona je s još jednom grupom ljudi odvedena u kuću izvjesnog Forte, gdje je njih 30-ak prenoćilo, nakon čega su odvedeni na Obarak. Od vojnika koji su ih vodili se prisjetila braće Dragana, Gorana i Zorana Našića, koje nije poznavala, ali je od drugih ljudi čula da se tako zovu.

Breščić je svjedočila na suđenju Borislavu Lasici i Miroslavu Miloviću, koji su optuženi da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno.

Tužilac Simović je u nastavku suđenja pročitao iskaz preminulog svjedoka Ibrahima Bogdanića u kojem je izjavio da je prije rata živio u Lozju s porodicom te u osnovnoj školi radio kao domar do 4. maja 1992., kada se zapucalo u Goraždu.

U njegovoj kući se skrivalo oko 25 osoba, a 22. maja u jutarnjim satima započeo je napad vojske. Jedini izlaz je bio prema rijeci Drini, kazao je. Tokom napada, ubijena je 12-godišnja kćerka Save Čačića, a vidio je i mrtvo tijelo Muje Močevića. Bogdanićeva kćerka, koja je bila 1971. godište, poginula je kada je pogođena metkom, a njeno tijelo nije nikada pronađeno.

Zineta Pleh, čiji je iskaz također pročitan, izjavila je da je njen sin Edib 22. maja 1992. ubijen ispred kuće Alije Smajovića i nije nikada pronađen. Ona je živjela s njim, njegovom suprugom i kćerkom u Kokinom Selu, a toga dana je prešla u kuću Bogdanića, dok je njen sin Edib s još nekim mještanima držao straže kada se začula eksplozija granata.

Nakon što im je neko od muškaraca rekao da bježe prema Drini, ona je počela trčati i tom prilikom je ispred nje pogođena Mensura Smajović. U izjavi je navela da nikoga od srpskih vojnika nije mogla prepoznati. Navečer oko 23 sata uspjela je doći do Goražda, a njena kuća je, dodala je, zapaljena.

Nastavak suđenja je 11. januara.