Hadžić i ostali: Saznanja od brata o akciji na Čemerno

Hasib Bešlija je na početku svjedočenja kazao kako je u julu 1992. angažovan u Armiju Bosne i Hercegovine, a tužilac Vladimir Simović mu je pročitao iskaz iz istrage u kojem je rekao da je stupio u Armiju BiH u maju te godine. Svjedok je kazao kako mu niko nije pročitao izjavu.

Ispričao je da se odazvao pozivu Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i da su mu rekli da je uhapšen kao osumnjičeni za ratni zločin.

“Potpisan sam kao svjedok, ali su me tretirali kao osumnjičenog”, kazao je svjedok.

Na pitanje tužioca ko je u maju 1992. bio komandir voda u Koritima, svjedok je odgovorio da je on radio sa izbjeglicama. Na konstataciju tužioca da je tokom istrage rekao da je komandir čete bio Nusret Bešlija, svjedok je odgovorio da četa u tom periodu nije bila formirana. Dodao je kako je tek u julu formirana komanda u školi, te da je Mirsad Bešlija tada postavljen za komandira.

O napadu na selo Čemerno svjedok je kazao kako je poslije akcije čuo od brata šta se desilo. Tužilac ga je podsjetio da je tokom istrage rekao kako je akcija planirana ranije u komandi, kao i da je vidio kada su Nusret i Rasim Bešlija otišli u izviđanje, na šta je svjedok kazao da ne zna ko je išao. Naveo je da je čuo ispaljenja sa Čemernog i da je neka vojska otišla da uništi haubice. Negirao je da je mogao od svoje kuće vidjeti ko se okupljao pred školom.

Svjedok je rekao da se 10. juna sakrio s porodicom u podrum kuće kada je počelo granatiranje. Naveo je kako mu nije poznato ko je komandovao akcijom u Čemernom, kao i da ne zna ko je vodio grupe i određivao pravce napada. O pogibiji dvojice vojnika – Velimira Vidakovića i Azmira Halilovića – čuo je od brata, koji je ranjen tokom akcije i kojeg je dan poslije posjetio u bolnici u Brezi.

“Nemam sumnje da je na svjedoka uticano”, kazao je na kraju njegovog ispitivanja tužilac Simović.

Za napad na Čemerno optuženi su bivši pripadnici Teritorijalne odbrane te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad, Haris i Benjamin Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija te Nehru Ganić. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Advokatica Lejla Čović, koja brani Mirsada Bešliju, pitala je svjedoka da li mu je prije davanja izjave u SIPA-i saopćeno da je lišen slobode, na šta je svjedok odgovorio da je bio tako tretiran. Dodao je da je tokom uzimanja izjave tretiran kao osumnjičeni, a nakon ispitivanja mu je rečeno da je svjedok. Naveo je kako su mu govorili da prizna da je bio učesnik akcije.

Kazao je da 1992. nije bilo struje ni rasvjete, te da od svoje kuće nije mogao vidjeti ko se nalazi pred školom, koja je udaljena oko 400 metara. Potvrdio je da je Nusret Bešlija prije napada na Korita bio predsjednik mjesne zajednice, da su zajedno radili s izbjeglicama, kao i da je iz Korita otišao u Brezu prije napada na Čemerno.

Suđenje se nastavlja 18. januara.